Prvi predsjednik Bosne i Hercegovine, veliki patriota i miljenik svih Bosanaca i Hercegovaca rođen je 8. avgusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, prenosi Hayat.ba.
Za građane BiH, one koji se tako osjećaju i smatraju je svojom jedinom i voljenom državom rahmetli Alija je sinonim za borbu Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokratiju, ljudska prava i slobodu svakog čovjeka.
Nakon prvih višepartijskih izbora u BiH 1990. godine, izabran je za predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao predstavnik Stranke demokratske akcije (SDA), čiji je osnivač. Od 1992. do 2000. godine bio je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Kao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine proglasio je, nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije.
Smatra se jednim od ljudi koji su radili na afirmaciji bošnjačkog naroda i vjere kod Bošnjaka. Zbog svojih uvjerenja osuđen je u montiranom “Sarajevskom procesu” 1983. godine na višegodišnju zatvorsku kaznu.
Pored političkog rada, bio je aktivan i na intelektualnom polju. Iza njega su ostale knjige djela i brojni članci, među kojima se izdvaja djelo “Islam između Istoka i Zapada”.
Alija Izetbegović umro je 19. oktobra 2003. godine. Njegovoj dženazi prisustvovalo je više od 150.000 ljudi; pristiglo je preko 4.000 telegrama saučešća; prisustvovale su 44 zvanične delegacije stranih zemalja, te još 450 gostiju iz Turske, među kojima i 105 članova Turskog parlamenta, te 50 članova gradske vlasti Istanbula; prisustvovalo je više od 400 novinara; direktoni TV prijenos realiziran je sa 37 kamera.
Po njegovoj izričitoj želji ukopan je među svoje šehide na Šehidskom mezarju Kovači.
Bosna je opstala
Upitan kako bi volio da ga upamte njegovi Bosanci i Hercegovci u jednom od svojih posljednjih intervjua rahmetli Alija je kazao: „Kao čovjeka koji ih je uvijek imao na srcu”.
Uputio je posljednje poruke građanima, a najvažnije su da “Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci”, te da je važno da je “Bosna opstala”. Bio je – govorili su oni koji su ga dobro poznavali – spokojan u svojim posljednjim danima.
Kad bi mi bilo ponuđeno da ponovo živim, kazao je nešto ranije, odbio bih.
“Ako bih morao prihvatiti, živio bih isto ovako kako sam i živio”, poručio je odlučno.
“Ostani uspravan. Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda? Kojim god putem da kreneš na kraju čeka smrt. I sve se završava propašću. I ti ćeš umrijeti. I ovaj svijet će umrijeti. Zato ostani uspravan.” Ove riječi je zapisao dvije godine prije svoje smrti...
