8372 je šifra za bol. Genocid u Srebrenici nije horoskop u koje vjerujete ili ne, govori Dragan Bursać u dokumentarcu “Srebrenica u mojim očima” koji je Hayat TV snimala i u Beogradu, a koji ste gledali u programu naše televizije 11. jula 2019. godine.
Nenad Čanak kaže kako se u Srebrenici nije desio samo genocid već nešto mnogo gore za šta pojam nije još izmišljen.
Saša Janković dodaje da je Srebrenica sjena i mrlja na kolektivnom duhu Srba. Nataša Kandić i Solja Biserko govore o negiranju genocida i gotovo tri decenije poslije, o suočavanju Srba s odgovornosti, šteti koji su pojedinci u ime svih Srba nanijeli svom narodu.
Kad legnu navečer svi i pogledaju se u ogledalo, svi su svjesni šta se desilo, ali neće priznati. Još uvijek je zastupljeno mišljenje o zavjeri protiv Srba koji su vječne žrtve. Od cjelokupne Srbije, političara, nevladinog sektora, akademika, profesora samo je 5 ljudi, dakle mogu se pobrojati na prste jedne ruke koji su priznali genocid i rekli ne u moje ime.
Sve smo ih okupili u dokumentarcu koji govori o tome koliko su zločinci štetu napravili upravo svim Srbima, kako se danas gleda na genocid, šta su poručili porodicama žrtava.
Čedomir Jovanović za Hayat TV je između ostalog kazao:
Moramo da čuvajmo svoju djecu, a ona će biti mirna ako je Bosna mirna. Mira nema bez pravde, a pravda znači kazna za dželate, ne samo one koji čame između četiri zida zahvaljujući se svojim tamni čarima, nego i za crkvu koja je nijema a koja je kadila Škorpione. Muka mog naroda koji bježi od tereta lomi im kičmu”.
Dragan Bursać kaže da je najveća rana njegove zemlje, najveća sramota zemlje, što nikada do kraja neće biti ispričano, mjesto gencida, najvećeg istrebljenja nakon Drugog svjetskog rata ljudi, nenaoružanih ljudi.
Ona nikad do kraja neće biti ispričana zbog podmetačina, negiranja, iskrivljivanja istine. Stalno moramo ponavljati da nam se svima zajedno ne ponovi genocid. Olako prihvatamo stavri da ubijene ljude doživljavamo kao brojeve, cifre , te brojeve treba humanizovati, pretvoriti u nekad žive ljude, sa srećom živom, nekim događajima bitnih za čovjeka da ih se barem kao mrtve sjećamo kroz povjest. Bio sam studnet u Novom Sadu, daleko je to bilo na mapi mojih interesovanja, dolazile su informacije manje filtrirano, govorilo se nešto se desilo, naši su nešto uradili. Kako je vrijeme dolazilo, potvrdilo se to sve. Ni u jednom trenutku meni se nije desilo da to negiram. Želio sam da saznam šta se to desilo – kazao nam je Bursać.
Video pogledajte OVDJE.
