Svoj privatni biznis Jasenko Ćurovac započeo je s 2.000 KM. Godinama je živio od plaće niže i od one u BiH, a danas je vlasnik tržnog centra u Švedskoj, hotela s apartmanima u Alanji u Turskoj te nekretnina u Sarajevu. Svoj uspjeh najviše duguje bosanskom inatu i ponosu, jer, ni kao izbjeglica u tuđoj zemlji, nije mogao podnijeti da je njegovo ime na spiskovima za socijalnu pomoć.
Zeleni papir
- Kada si u Švedskoj na “socijali”, dvije do tri hiljade maraka dobiješ od države nizašta. Jednom sam išao da potpišem onaj zeleni papir i vidio sam tog nekog Maca. Gledao me s nekom zlobom i zadovoljstvom u očima, kao da je on čuvar logora, a ja zatočenik. Nikad se više tu nisam pojavio - sjeća se Ćurovac.
U Švedsku nije otišao dobrovoljno, već je 1992. njegov povratak u Goražde, nakon što su na nekoliko dana željeli posjetiti rodbinu u Pljevljima, spriječio napad na rodni grad.
- Tih nekoliko dana pretvorilo se u 27 godina i još se nisam kući vratio. Ja sam 16 godina živio u BiH, a 27 u inozemstvu, ali sam Bosanac. Mozak neće da prihvati da sam ja više stranac - kaže on.
U prvi posao u Švedskoj uložio je 2.000 maraka. Prve godine radio je 12 do 16 sati svih 30 dana u mjesecu, za oko 300 KM plaće koju je sam sebi isplaćivao.
- To je kao da u Bosni živiš s 30 maraka, jer u Švedskoj je sve nekoliko puta skuplje. Dugo sam nosio jedne pantalone, skinuo sam ih tek kada su se raspale skroz. Pet godina sam radio bez slobodnog dana, ali bio sam sretan jer tog Maca više nikad nisam morao vidjeti. To je taj bosanski inat. Bio sam slobodan čovjek - objašnjava Ćurovac.
Sam dizajnirao
Kaže da Švedska strancu daje sve - pomoć, stan, pa i automobil, ali s prvim parom patika koje sam kupi ostaje bez svega, pa i prijatelja koje je imao.
Kupio je tržni centar u gradu Vekše, gdje živi. Sve je sam dizajnirao, a unutrašnjost mu je drvetom ukrasio Višegrađanin Almir, pa je njegov tržni centar prije dvije godine, od ukupno 7.000 tržnih centara u Švedskoj, proglašen jednim od tri najbolja. Prije 11 godina investirao je i u Tursku, a 2015. i u Sarajevo.
Proputovao je svijetom, ali u Bosnu ga stalno vraćaju ljudi, njihova briga, humor i način života.
- U Dubai ideš zbog ogromnih zgrada, na Tajland zbog lijepih plaža, a u BiH se dolazi zbog ljudi. To je najveći resurs BiH i potrebno ga je iskoristiti jer ga ionako dajemo besplatno. Platio bih stolicu na Ferhadiji ili u Goraždu samo da sjedim, slušam ljude i da se nasmijem. Svi resursi su ništa u poređenju s ljudima, zbog njihove duše, a duše najviše fali Zapadu - ističe Jasenko Ćurovac.
Fasciniraju ga ljudi
Trenutno mu je najdraži posao pisanje kolumne za lokalne novine u Švedskoj, a vrijeme najradije provodi u Sarajevu.
- Švedska je jedna od najbogatijih država na svijetu, ali ja sam došao u Bosnu da liječim bolove u leđima. Ne zato što nemam novca već što u Sarajevu od aerodroma do stana dobijem 50 preporuka šta da radim i kome da se obratim, od taksista, osoba koje i ne poznajem, ljudi svih nacija - pojašnjava Jasenko.
