"Mi smo se dogovorili da se nećemo otvoreno napadati“, rekao je šaleći se Friedrich Merz, jedan od troje kandidata za nasljednika Angele Merkel koja početkom decembra nakon 18 godina napušta čelo još uvijek najjače njemačke političke stranke, prenosi Hina.
Prvo u seriji brojnih predstavljanja lokalnim ograncima CDU-a započelo je u harmoniji. Troje kandidata Annegret Kramp-Karrenbauer, Jens Spahn i Friedrich Merz su imali samo međusobne riječi pohvale. O nekoj predizbornoj borbi još nema riječi.
Pa ipak se već u Luebecku na krajnjem sjeveru Njemačke moglo primijetiti da troje kandidata nastupa sa sasvim različitih pozicija.
Prvo Annegret Kramp-Karrenbauer, političarka iz sarske provincije, glavna sekretarka stranke i miljenica kancelarke Angele Merkel. Usprkos ovoj tijesnoj povezanosti s Angelom Merkel koja je za mnoge stranku odvela u slijepu ulicu, Kramp-Karrenbauer se u Luebecku predstavila kao obnoviteljica stranke, ali istodobno i kao čuvarica aktealnih vrijednosti.
Proces obnove
„Proces obnove stranke je već u punom jeku“, rekla je Kramp-Karrenbauer što je ujedno bila i kritika u smjeru njezinih konkurenata koji se u prvom redu pozivaju na „novi početak“ i obnovu stranke.
Oni koji misle da je političarka iz Sarske neko ko će stranku odvesti još više u smjeru lijevog centra, što je kurs Angele Merkel posljednjih godina, uvjerili su se u suprotno nakon što se Kramp-Karrenbauer oštro usprotivila praksi odricanja od nekih kršćanski običaja u školama poput pjevanja božićnih pjesama. „To je lažna tolerancija“, rekla je Kramp-Karrenbauer popraćena frenetičnim pljeskom. I kao deklarirana protivnica istospolnih brakova Kramp-Karrenbauer je direktno „bocnula“ i svog konkurenta, aktualnog ministra zdravstva Jensa Spahna, deklariranog homoseksualca koji živi u braku sa svojim partnerom.
Inače Spahnu, koji kao i Merz predstavlja konzervativno krilo u ovoj borbi za vrh CDU-a, malo ko daje šanse za pobjedu. Na konzervativnom krilu on u liku i djelu Friedricha Merza, nekadašnjeg predvodnika Zastupničkog kluba demokršćanske Unije CDU/CSU u Bundestagu ima dostojnog protivnika koji je već prve večeri nepostojeće „predizborne kampanje“ privukao simpatije okupljenih.
Posebno opaskom da će dolaskom na vlast „prepoloviti broj glasača Alternative za Njemačku (AfD)“, desno-populističke stranke koju je liberalna izbjeglička politika Angele Merkel dovela do 13 posto glasova na posljednjim izborima za Bundestag. To će biti moguće jedino oštrijom politikom prema izbjeglicama a to je već proces koji traje pa će tako Merz lovorike za eventualnih uspjeh ovog dijela glasača teško moći pripisati sebi. Antiimigracijsku politiku Merz je u svojoj saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni Vestfaliji, promovirao još krajem devedesetih, prije dolaska Anhgele Merkel na vlast.
Ekonomska krila
No podrška Friedrichu Merzu ne dolazi pod svaku cijenu od onih kojima je unutrašnja sigurnost najvažnije pitanje nego s ekonomskog krila stranke koji traži da se CDU ponovno više orijentira prema ekonomiji i da pokaže da je stranka koja je iznjedrila njemačko ekonomsko čudo u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
No Merz je sve samo ne čovjek iz naroda. Godine nakon povlačenja sa stranački funkcija u CDU-u (zbog sukoba s Angelom Merkel) Merz je proveo u svijetu finansija. On je unatoč milionima na bankovnom računu sebe neki dan opisao kao pripadnika „bolje stojećeg srednjeg staleža“ što mu je priskrbilo brojne kritike.
U ispitivanjima javnog mnijenja ali i po ocjeni politologa, Kramp-Karrenbauer je jasni favorit ove utrke. „Kramp-Karrenbauer sadržajno pokriva i zadovoljava najšire slojeve CDU-a. Ona predstavlja kršćansku, konzervativnu i liberalnu komponentu i time jasno stoji u sredini, kao predstavnica svih struja“, kaže politolog Albrecht von Lucke za dnevnik „Neue Osnabruecker Zeitung“.
I činjenica da njezina oba konkurenta, Merz i Spahn dolaze s konzervativnog krila i međusobno su u još bjesnijoj konkurenciji, je voda na mlin političarke koju mediji zbog njezinog dugog imena već skraćeno zovu inicijalima AKK. Ona je, kao i konkurent Merz, nekim javnim izjavama jasno dala do znanja da stranački predsjednički mandat vidi i kao korak prema još višoj funkciji, onoj u kancelarskom uredu.
