Prvi snijeg su dočekali u nešto humanijim uvjetima, zbrinuti u tri prihvatna centra. Ipak, ovdje ne žele provesti zimu i konstantno pokušavaju ilegalno preći granicu izlažući se novim opasnostima i rizicima.
Nastojeći doći do zapadnoevropskih zemalja, migranti i izbjeglice posljednjih mjeseci koriste sve opasnije rute u ilegalnim prelascima granice. U Unsko-sanskom kantonu to je prije svega planina Plješevica čiji nepristupačni tereni i minirana područja uopće ne odvraćaju ove putnike.
Na šestom kilometru od Bihaća srećemo grupu od 11 migranata koja se pred sumrak, po snijegu, uz debele minuse i slabu opremu uputila, kaže Pakistanac Muhamad Šakil, prema Italiji:
“Moramo hodati 300 kilometara maksimalno. Teško je. Dva mjeseca je bilo fino vrijeme, ali sad je pao snijeg i kiša, teže je, ali ja i dalje idem. U Italiju. Ne vraćam se nazad”, kaže Šakil.
Pohod im ipak ubrzo prekida patrola Granične policije BiH i vraća ih u centar Bira. Pojedine grupe uspiju preći dobar dio rute preko Plješevice, neki i zalutaju.
Prije nekoliko dana pripadnici bihaćke Gorske službe spašavanja satima su tražili četiri migranta koja su zalutala i zvali pomoć, otkrivši pritom još njih dvadesetak.
“Na planini su bili neka tri dana, prema njihovoj izjavi. Nakon naše akcije spašavanja, ustanovljene su veoma jake i opasne promrzline kod dvojice migranata i oni nisu mogli ni da hodaju. Kod treće osobe ustanovljene su lakše promrzline, dok je četvrta osoba prošla bez nekih težih povreda. Želim naglasiti da je ovo zaista veliki problem, naročito u ovakvaim vremenskim uslovima da se kreće kroz planinu, posebno migranti koji su oskudno odjeveni, nemaju potrebnu opremu za kretanje po takvom terenu. Ovo je jedna velika opasnost za njih, ali moram reći i za nas pošto idemo gore za njima da ih spašavamo”, kaže Ermin Lipović, načelnik GSS Bihać.
Mada predstavnici nadležnih institucija izražavaju zadovoljstvo što su migranti i izbjeglice zimu dočekali u humanijim uvjetima u tri centra – Bira, Sedra i Miral, za njih je jedina konstanta – otići odavde. Novim centrom Bira, u kojem je trenutno oko 2.000 osoba, uglavnom su zadovoljni, no većina nema namjeru tu čekati kraj zime.
Pakistanac Waqas Ali već dva mjeseca je u Bihaću.
“Ovo je vrlo dobar kamp, osim hrane. Hrana nije dobra. Pokušao sam ići u Italiju tri puta, ali Hrvatska je veliki problem. Nemam planova u Bosni. Ostaću još dan - dva, pa opet u Italiju”, priča Ali.
Asa Dulah je iz Afganistana. Kaže kako su uslovi normalni.
“Imamo doručak, ručak, večeru ali ja ne stignem na sve. Jedem samo jednom jer je puno ljudi. Pokušao sam pet, šest puta preći preko granice. Ići ću opet i opet”, odlučan je Asa.
Odustati ne želi ni Umar Shinwar iz Afganistana.
“Idem. Ne ostajem ovdje jer situacija nije baš dobra”.
Tek su rijetki, poput Ahmada Ijara iz Afganistana svjesni opasnosti kojima se izlažu ukoliko krenu u ovim zimskim uvjetima.
“Ne možemo ići jer je veoma teško sa druge strane granice. Ne možemo ići zbog hrvatske policije i hladnog vremena i čak i da odemo tamo, hrvatska policija nas neće pustiti”, objašnjava Ijara.
Većina ipak broji pokušaje prelaska granice i nada se da će jednog dana uspjeti otići.
