Udaljena 15 kilometara od Bihaća, Plješevica je oduvijek bila omiljeno izletište Bišćana. Planinarski dom, obilježena ruta uspona, netaknuta priroda i pogled odakle se vidi cijeli grad dovoljni su razlozi za mlade, ali i starije građane Bihaća da se vikendom upute u pohode prirodi.
Zbog mogućnosti pristupa vozilom do samog planinarskog doma koji nudi prijatan ambijent, a ponekad i kuhanje na tradicionalan lovački način, ovaj prirodni biser nudi priliku za dobar odmor poslje naporne radne sedmice.
Za Nihada Mujagića, nastavnika matematike u Osnovnoj školi Kamenica u Bihaću, izlazak u prirodu i odlazak na Plješevicu ne predstavlja samo puku formalnost i "ubijanje vremena". Za njega je to, prije svega, duhovno uzdizanje, fizičko jačanje i vječito otkrivanje sebe.
Posebna čarolija i doživljaj
"Zašto svaki vikend provoditi u prirodi, na planini, na našoj Plješevici? Nekad mi prijatelji postave to pitanje. Za mene izlazak u prirodu predstavlja potpunu slobodu, ali i jednostavnost. To mi hrani onaj avanturistički dio moga bića. Da ne govorimo o osjećaju kada se nađem na vrhu planine i bacim pogled na pređenu rutu. U svakom godišnjem dobu prisutna je posebna čarolija i doživljaj. Naravno, i prijateljstva koja se sklope gore su posebna, duboka i srdačna. Pamtim riječi jednog prijatelja, koji kaže da planina čisti dušu i slažem se s tim. Zbog toga uvijek i rado preporučujem odlazak u prirodu i planinu", kaže Mujagić.
Za mlade generacije izlazak u prirodu i uspon uz strme planinske rute, ustvari, predstavlja priliku za odmor od gradske buke, saobraćaja, gužve i nemira. Ali i mogućnost za kvalitetno druženje i provođenja korisnog vremena s prijateljima.
"Lijepo je kada mjesto za odmor možeš pronaći u neposrednoj blizini grada u kojem živiš. Takvo mjesto je i planinarski dom 'Plješevica', koji je mjesto mira, smiraja i relaksacije. Mjesto je to i za ostati sam sa sobom, mjesto na kojem napokon čuješ onaj glas u sebi kako glasno i jasno razmišlja bez uplitanja tuđih misli i ideja. Nalaziš se sam daleko i iznad svega, a opet imaš osjećaj da si svemu bliži i da sve jasnije vidiš", kaže Danijel Đumić.
Adi Vojić je profesor engleskog jezika koji časove drži online. Nakon teške i naporne radne sedmice, odmora u ugodnom ambijentu planine Plješevica, gdje nastoji napuniti baterije za naredne radne dane.
"Veliku sreću i relaksaciju sam pronašao u planinarenju i svemu što ono nudi; od druženja s prijateljima, do prelijepih pejzaža našeg kraja. Svake sedmice se s prijateljima dogovaram da provedemo makar jedan dan u prirodi, planirajući na koje mjesto i kojim putem da idemo. Nerijetko provedemo i više od jednog dana na planini, odmarajući od problema koje izazivaju aktivnosti tokom radnih dana", kaže Vojić.
Zelenilo, potok i kućica...
Vedad Haurdić radi u njemačkoj firmi sa sjedištem u Bihaću. U prirodu je navikao odlaziti još iz djetinjstva, a sada, kada ga potroši naporan tempo rada, to mu predstavlja posebno zadovoljstvo.
"Odlasku na planinu se svaki put iznova radujem kao da je prvi put. Zelenilo, potok i kućica imaju svoju posebnu čar za tijelo i duh, gdje mogu 'napuniti baterije' i mlađi, i stariji. Smješteno daleko od gradske strke, zbrke i užurbane svakodnevnice. Tu sam sam sa sobom, svojim mislima, uživam često uz kafu i šum potoka, ne obraćajući pažnju na vrijeme, jer tu imam sve što mi treba", kaže Huardić.
I Armin Demirović voli izlete u prirodu s dobrim društvom. To mu, kaže, pruža osjećaj sigurnosti i nudi lijepe uspomene, koje traju vječno.
"Kada se iscrpim uslijed svakodnevnih komplikacija i problema koje se javljaju zbog modernog načina života, odmor tražim u jednostavnosti, a jedna od njih je odlazak na planinu. Volim tamo ići u svako doba godine, jer svako od njih ima svoje čari i boji uspomene različitim bojama. Uz lijepo društvo i dobru zabavu, te uspomene ostaju upečatljive", kaže Demirović.
Od šporeta do posljednje daske...
Druga pozitivna strana i dimenzija odlaska na bihaćko izletište je, kaže Đumić, izoliranost od ostatka svijeta i malo sitno zadovoljstvo nastalo uslijed truda i napora uloženog prilikom hodanja, uspinjanja ka odredištu gdje se onda ubiru plodovi toga.
"Osjetiš tu neku izoliranost od grada, iako se on prostire dolje, ispod planine, u prelijepom pejzažu, odmah iza ramena tvoga prijatelja, koji te pokušava nadmudriti u partiji karata. Posebno zadovoljstvo predstavlja činjenica da je sve što se tu gore, u planinarskom domu 'Plješevica', našlo, od šporeta do posljednje daske, ustvari došlo na leđima i u rukama pojedinaca, koji su taj mukotrpni posao odradili inspirirani samo ljepotom, mirom i tišinom ovog mjesta."
"Sama pomisao da u ovoj zemlji, u kojoj ništa ne funkcionira, postoji planinarski dom koji niko zvanično ne održava, o kojem se niko zvanično ne brine, ali on i dalje opstoji tako što ga održava svako ko tim putem naiđe i ko u njemu prenoći, čini čovjeka sretnim i ispunjenim. Jedan jako lijep primjer organiziranosti i odgovornosti bez prisustva ičijeg autoriteta", kaže Đumić.
