Afganistanska 18-godišnjakinja prisiljenja je živjeti po običaju "bača poš" što znači "obučena kao dječak", zbog čega svakodnevno plače i pita se kakav je to život u kome je osuđena na patnju od rođenja.
Kako živi u ruralnom dijelu zemlje, gdje su djevojke izložene maltretiranju ako izlaze same, da bi pomogla starom ocu u obavljanju muških poslova i bila privilegovana da se slobodno kreće, morala se početi oblačiti kao muškarac.
Sitara Vafadar radi s ocem u fabrici cigle u Nangahar provinciji u Afganistanu. Kaže da želi da živi kao djevojka, ali da nema drugog izbora jer su njeni roditelji slabi, a ima još pet sestara koje su se također oblačile kao muškarci i pomagale u ciglani.
Međutim, Sitara će moći da se uda, jer joj to običaj dozvoljava.
Prema tradiciji na Balkanu, u porodicama koje su ostale bez muške djece, međutim, kada žensko dijete preuzme ulogu muškarca, osuđeno je na celibat.
