Profesor Pettigrew u pismu visokom predstavniku, koje potpisuje još 20 supotpisnika, preživjelih žrtava te bh. i međunarodnih intelektualaca, ističe da su zločini u Prijedoru detaljno dokumentirani u nalazima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u desetinama knjiga i izvještaja, a brojni počinioci zločina u toj općini su osuđeni te njihove presude potvrđene na žalbenim vijećima.
„...Ali, zločince i dalje slave, primjer je spomenik njima pored koncentracionog logora Trnopolje, dok članovi porodica stradalih nisu dobili pravo da podignu svoje spomenike ni u Trnopolju, ni u nekadašnjem logoru Omarska, ni u centru Prijedora. Lokalne vlasti u Prijedoru uspješno blokiraju svaku takvu inicijativu“, navodi se u pismu te ističe da je, kao i glorifikacija počinilaca zločina, zabrana postavljanja spomenika žrtvama diskriminatorna.
Ova zabrana predstavlja kršenje ljudskih prava, kao i Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji garantira pravo izbjeglica na povratak, “bez rizika uznemiravanja, zastrašivanja, progona ili diskriminacije”.
Poštivanje dostojanstva žrtava
Profesor Pettigrew u izjavi za Fenu kaže da je ovo pismo visokom predstavniku odlučio uputiti nakon nedavnog sastanka s predstavnicima OHR-a, na kojem se razgovaralo o potrebi postojanja državne inicijative za pružanje podrške žrtvama seksualnog nasilja i torture. Predstavnici OHR-a naglasili su tom prilikom da je ta institucija predana "lokalnim projektima pomirenja".
„Međutim, u interesu mogućnosti za lokalne projekte pomirenja bio sam motiviran napisati ovo novo pismo za podršku Inzka za podizanje javnog spomenika za žrtve u Prijedoru, a možda i za više od jednog spomenika“, istakao je profesor Pettigrew.
Ukazuje da bi podizanje spomenika ili više njih bio važan korak ka pomirenju i osjećaju pravde za žrtve. Takav javni spomenik uključuje i, smatra on, prihvatanje odgovornosti počinitelja te priznanje i poštivanje ljudskog dostojanstva žrtava.
Pettigrew podsjeća da u slučaju Srebrenice i Prijedora i dalje posmrtni ostaci mnogih žrtava nisu pronađeni ili identificirani, tako da bi jedina značajna prilika za neke članove obitelji u Prijedoru bila podizanje spomenika.
Suočavanje sa počinjenim zločinima
Kako su u pismu visokom predstavniku poručili potpisnici, nakon pokušaja eliminacije jedne grupe ljudi, tim je značajnije da se sačuva sjećanje na njihove žrtve. Da bi pravda za žrtve bila donekle zadovoljena, da bi lokalno pomirenje bilo uopšte moguće, bosanski Srbi se, kako navode potpisnici, moraju suočiti sa počinjenim zločinima. Zato je toliko važno da na javnim mjestima u Prijedoru budu postavljeni spomenici žrtvama.
„Apelujemo na vas da uspostavite suradnju s lokalnim aktivistima i organizacijama radi utvrđivanja odgovarajućih lokacija za spomenike u Trnopolju, u Omarskoj i u centru Prijedora. Ako bi vaš ured podržao postavljanje spomenika žrtvama u Prijedoru, time biste posadili sjeme za buduće lokalne projekte u cilju pomirenja. Naše je uvjerenje da spomenici moraju biti pod upravom države Bosne i Hercegovine, kako bi bili zaštićeni od vandalizma i skrnavljenja“, zaključili su potpisnici.
