Vratimo li se malo kroz historiju u ne tako davnu prošlost, sjetićemo se požrtvovanosti i antifašističke borbe svih naših naroda, u borbi za neko bolje sutra koje nikako da dođe.
U periodu od 15. maja do 15. juna 1943. godine poduzete su opsežne koncentrične operacije nacističkih snaga protiv glavnine snaga NOV i POJ sa Vrhovnim štabom.
Cilj ove operacije je bio osiguranje jadranskog zaleđa, jer se već predviđalo da će doći do iskrcavanja Savezničkih snaga negdje u Europi, a pošto je Narodnooslobodilačka vojska već bila omasovljena, nacisti su predviđali da bi iskrcavanje moglo biti realizirano negdje na Balkanu, tj. negdje na Jadranskoj obali.
U ovoj operaciji podjeljenoj na 3 faze poznatoj i kao operacija 'Schwarz' upotrijebljeno je oko 127 000 nacističkih vojnika i nekoliko kvislinških jedinica, a bilo je i predviđeno razoružanje četničkih formacije koje su predale oružje bez nekog otpora. Snage NOV-a i POJ-a su brojale ukupno 18 000 slabo naoružanih vojnika bez logističke podrške i bez mogućnosti opskrbe u selima i naseljima jer se pravac kretanja i izvlačenja nalazio na područjima između Crne Gore i BiH koje je slabo naseljeno.
Glavnina snaga NOV i POJ-a zajedno sa Vrhovnim štabom se izvlačila iz Crne Gore prema rijeci Sutjesci i dalje prema unutrašnjosti BiH, podijeljena u tri divizije sa različitim pravcem nastupanja, ali istim ciljem.
Nacisti su ovom operacijom planirali da unište glavninu partizanskih snaga zajedno sa Vrhovnim štabom i time osiguraju zaleđe i slome svaki vid otpora.
Borbe su bile teške, neuporedive u smislu broja ljudstva i tehnike, na teškom planinskom terenu bez podrške u hrani i drugim materijalima. Koncentričnim napadima nacističkih snaga, partizanske jedinice su potisnute u sami kanjon rijeke Sutjeske. U tim odsudnim borbama poznata je pogibija Nurije Pozderca, cazinskog političara i učesnika NOB-a od 1941. godine, koji je u to vrijeme obnašao dužnost potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a, kao i Save Kovačevića koji je tada bio postavljen za komandanta Treće divizije koja se sa ranjenicima pokušavala izvući iz obruča kod sela Krekovi na Sutjesci.
NOV i POJ je izgubio trećinu svog ljudstva u tim odsudnim borbama, a veliki broj je umirao zbog iscrpljenosti i gladi. Obzirom da se Treća divizija nije uspjela probiti iz obruča, a samim tim nije uspjela izvući ranjenike, nacisti su ih kasnije pronalazili skrivene po pećinama i ubijali zajedno sa medicinskim osobljem.
Ne spominjemo ovu bitku samo kao historijski fakt, već kao podsjetnik na zajedničku borbu svih naroda ujedinjenih oko zajedničkog cilja, u borbi koja nije bila usmjerena samo protiv okupatora već i domaćih izdajnika.
Sigurni smo da naši narodi, posebno na području BiH, danas mogu naći zajedničke interese vrijedne življenja, vrijedne svake borbe i žrtve. Dovoljno je samo da se malo vratimo kroz sjećanja i pronaći ćemo toliko svijetlih primjera kada se ljudsko stavljalo ispred nacionalnog i tada su se pravili ogromni civilizacijski iskoraci.
Krajnje je vrijeme da otkrijemo šta nam je zajedničko, šta nas veže i već stoljećima drži na okupu u istom prostoru s toliko različitosti, a ipak isprepleteni međusobno.
