Piše Armin Aljović
Da smo načisto na početku i da se džabe ne nadamo - predizborna kampanja SDA neće sadržavati plan za ekonomski oporavak Bosne i Hercegovine i osnaživanje vladavine prava u zemlji. Sva ekonomska agenda nekad najjače stranke u BiH stala je u jednu rečenicu Bakira Izetbegovića: Za podizane životnog standarda građana treba se strpjeti još osam godina.
Nacionale stranke sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, zapravo, žele da u naredna četiri mjeseca isključivo, i samo to, jednom za vijeke-vjekova raščiste ko je pravi Bošnjak, ko legitimni Hrvat a ko banjalučki a ko sarajevski Srbin. Bez jasnih etničkih podjela u Bosni i Hercegovini nema dalje ni metra.
Glavni urednik Večernjeg lista Jozo Pavković to je u slučaju HDZ-a i Dragana Čovića objasnio u četiri stavke: Plan B za predstojeće izbore podrazumijeva „šire koaliranje, veće povezivanje s Hrvatskom, zadržavanje starijih i iskusnijih osoba u politici, dok će primarne teme u izbornoj kampanji biti nacionalne“. Dodik i SNSD imaju zadatak građane u RS uvjeriti da su Srbi iz Saveza za promjene toliko izblijedili tokom četverogodišnjeg mandata u Sarajevu da ih je, praktično, vrlo teško razaznati od Bošnjaka.
Evo i pet pravaca kretnja SDA u mjesecima do izbora:
1. Najmanje 95% svih medijskih napada usmjeriti isključivo protiv Denisa Bećirovića?
2. Sad-zasad ne napadati, ne rasipati energiju na ostale kandidate iz opozicije za Predsjedništvo BiH?
3. Na sve načine diskreditirati poruke Bećirovića da će raditi na objedinjavanju svih bh. patriotskih snaga u Bosni i Hercegovini, depolitizovati Predsjedništvo i zastupati sve građane podjednako?
4. Isticati sliku Denisa Bećirovića na Titinom grobu! Sakriti slike ostalih funkcionera SDA gdje se vidi da su bili na Dedinju. Naročito sliku rahmetli predsjednika Sulejmana Tihaća.
5. Kroz medije iz RS-a eventualnu pobjedu Bećirovića predstavljati kao sudnji dan za Republiku Srpsku, a kroz HDZ-ovu medijsku mašineriju njegov ulazak u Predsjedništvo najavljivati kao prokletstvo za sva naredna hrvatska pokoljenja, koje, eventualno, skoro sigurno, može ublažiti sam sveti Dragan Čović.
Nema dvojbe da nacionalne stranke imaju pravo izbornu kampanju organizirati na način kako misle da će im to donijeti najbolje rezultate. Politika, evo, recimo Denisa Bećirovića, koja je posljednjih sedmica naročito u fokusu, također je stvar ličnog ukusa. Oni kojima se sviđa politika „predsjednik za sve građane bez obzira na vjeruje i vjerovanje“ će ga podržati. Oni koji imaju drugačiju viziju zemlje tražit će selameta kod drugog kandidata i drugih političkih partija.
Međutim, za novinare i građane može i treba biti sporno to što se brutalna medijska haranga protiv rivala nacionalnih stranaka finansira poreskim novcem svih građana Bosne i Hercegovine. U Bosni bi rekli, „praviš me budalom za moje pare.“ Naime, nedavno je objavljeno da je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović dao novac iz rezervi Predsjedništva BiH privatnom mediju koji prednjački u kampanji protiv Bećirovića. Urednik jednog opozicionog medija požalio se nedavno na Vijeću za štampu BiH da je BH Telecom uplatio 100.000 KM SDA-ovoj novini svega tri mjeseca nakon što su se pojavili na tržištu, dok on takav ugovor nije mogao dobiti ni nakon 20 godine prisustva na medijskog sceni Bosne i Hercegovine.
Može li medijska mašinerija nacionalnih partija zaustaviti pobjedu građanskih politika u oktobru? Kako nesreća ne dolazi nikad sama, tako ni probosanske stranke na političko bojno polje nacionalistima ovog ljeta nisu izašle same. Legitimni visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko nedavno je na Federalnoj TV vrlo otvoreno, direktno, na tečnom bosanskom rekao kako se nada da će ljudi na izborima u oktobru izabrati nove političke partije i nove mlade ljude. Naravno, Inzko nije rekao za koga treba glasati, ali je rekao koga treba zaobići u široko luku, ako građani sebi žele dobro.
