Ima li kraja izluđivanju ovoga naroda od strane političara i političkih stranaka?
Ima li kraja međusobnim svađama i „ratovima“ između bošnjačko-građanskih stranaka? Ima li kraja pomaganju onima koji urušavaju kompletan državno-pravni sistem? Da ne bude pogrešno shvaćeno ne mislim samo na članice osmorke, već i na pojedince koji trenutno obnašaju vrlo značajne funkcije. Ima li kraja neozbiljom pristupu vrlo ozbiljnoj političkoj i bezbjednosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i cijelom regionu?
Ima li kraja našoj ludosti i naivnosti?
Da li je upravo sada vrijeme: Da se striktno počnu primjenjivati ustavne odredbe koje govore da ce funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavati sastav naroda Bosne i Hercegovine?
Da se Dodiku postavi uslov da se u javnim institucijama oba entiteta osigura proporcionalna zastupljenost u skladu sa popisom iz 1991.? Da se u entitetu Rs odmah prestane sa diskriminacijom Bošnjaka u obrazovnom sistemu Rs? Da se u entitetu FBiH ukinu „dvije škole pod jednim krovom“?
Da se od strane „građanske“, a ne „muslimansko-bošnjačke“ reprezentacije, kako Dodik i Čović zovu osmorku, ako ne može na nivou države, onda na nivou Federacije BiH iz parlamentarne većine zajedno sa SDA, što je cilj osmorke, izbaci i HDZ, jer su te dvije stranke jednako i zaslužne i odgovorne za protekli period vladanja, a po istom principu su i „nezaobilazne“ i „zaobilazne“ u parlamentarnoj većini.
Dok neko ne odgovori na ovih pet pitanja „da li je upravo sada vrijeme:“ neće niko moći kod Bošnjaka razbiti stav i mišljenje da je ovo „igra oko hodžinog jorgana“.
