Penzioneri u BiH - Borba za goli život

.
K’o što je šećer tihi ubica, e tako smo i mi penzioneri sa našim penzijama osuđeni na tihu smrt.

 

Kako je u BiH biti penzioner?

- Nula.

- Nemam ti ja nikakvu pozitivnu riječ za reći.

- Nula. Stvarno.

- Sirotinjski.

- Penzija je nedostatna za bilo šta. Možeš samo maštat.

 

Penzioneri još uvijek maštaju o tome da žive od penzije.

- Jesam, ja sam penzioner. I lagano umirem od penzije

- Ko što je šećer tihi ubica e tako smo i mi penzioneri, sa našim penzijama minimalnim, tiha smrt.

Ipak  pomjeriti se sa nulte tačke je teško - kada vas vlast uporno množi sa nulom.

- Ja vidim i tu jedan problem jer mi smo uočili, sada i to tražimo na nivou saveza da se drugi model uzima obračuna penzija odnosno povećanja usklađivanja i tako dalje, na osnovu prosjeka isplaćene plaće u federaciji....Ako ostane ovako kako jeste onda smo mi zaista u jednom još više nepovoljnom položaju ubuduće, smatra Mirza Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona.

Dosadašnja minimalna povećanja i promjene pojedinih zakona nisu ispunili ni osnovne životne potrebe penzionera.

 

- Oni toliko nas kradu da to povećanje od 1-2 posto ne znači ništa. To je ni kap u moru.

- Da sam bogdo mlađa, radila bi. Eto sad su odobrili da i mi penzioneri možemo radit. Oni nisu normalni.

U nenormalnim uslovima, svako normalan bi izašao na protest, a penzioneri  upravo to i najavljuju.

- Naša snaga je u brojnosti. Ali u ovom trenutku jako teško možemo garantovati da bi toliki broj penzionera izašao i da bi to baš predstavljalo jednu pravu sliku potrebe iz razloga što je preko 60% penzionera bolesno, dodao je Trzić.

- Ništa. Nema rješavanja. Za nas nema ništa.

 -Nemate nade da će biti bolje?

- Nemam, niti ima bilo kakve šanse da oni to poboljšaju.

Međutim, pojedini - unatoč svim nedaćama - ostaju optimistični.