Pekari iz Semberije najavili su povećanje cijena hljeba za 10 do 15 posto, što je izazvalo zabrinutost među potrošačima. Tačan iznos poskupljenja već je poznat.
Mi smo formirali te cijene – vekna bijelog hljeba od 500 grama je bila 1,70 KM, a sad će biti 1,80 KM. To je minimalno poskupljenje koje samo trend da nadoknadi troškove koji su nastali – kazao je Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Cijena samo jedne kifle od 20 grama dostigla je iznos jednak cijeni tri kilograma pšenice – upozoravaju poljoprivredni proizvođači, koji novi udar na džepove građana smatraju krajnje neopravdanim.
Nafta nije poskupjela, struja je neznatno – taj pekarski sektor najviše spekuliše u svemu tome. Jedan čovjek, da bi poslao dijete u školu i dao mu da kupi kiflu, mora mu dati tri kilograma pšenice. To su neki parametri gdje ljudi neće moći opstati na ovakav način – upozorava Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Ekonomski analitičar Aleksa Milojević ističe šta stalno doživljavamo – da poskupljenje cijena nema svoju materijalnu osnovu.
Nije poskupjelo brašno, a poskupio je hljeb. Ili kad smo imali da su cijene nafte pale, a kod nas su ostale iste ili porasle, a vlada vara narod kad kaže – mi ćemo to inspekcijama riješiti. Jednostavno, ne može se inspekcijama riješiti nedostatak robe – kazao je, piše Federalna.ba.
U međuvremenu, entiteti najavljuju mjere koje bi, barem na papiru, trebale stabilizovati tržište. U Federaciji BiH očekuje se zaključavanje cijena 50 proizvoda, u RS-u bit će nula posto marže na određene domaće proizvode.
Kako je kazao ministar trgovine i turizma RS-a Denis Šulić (SNSD), ti proizvodi će biti široke potrošnje, u narednih nekoliko sedmica će definisati koji su to.
Ovo su sve kratkoročne mjere, dugoročne mjere bile bi porast broja zaposlenih i porast plata – kazao je ministar trgovine FBiH Amir Hasičević (NS).
Iako se vlasti pozivaju na “potrebne” mjere, čini se da nijedna od njih ne stiže dovoljno brzo, niti na pravi način. I dok se argumenti i opravdanja za svakodnevna poskupljenja smjenjuju, građani ostaju na istom: visoke cijene, stagnirajuće plaće i osjećaj da su opet izigrani.
