To je razlog koji često ljude upućene u pravopis provocira na ispravljanje “neznam” u “ne znam”, prilikom konverzacije. No, treba li to činiti?
Odraz nepristojnosti
Neki lingvisti su mišljenja da ispravljanje jezika sagovornika nije primjereno ukoliko komunikacija teče nesmetano i ukoliko određena konstrukcija nije razlog međusobnog nerazumijevanja, pa preporučuju da se nelagodne situacije izbjegavaju jer je odraz nepristojnosti ispravljati sagovornika u opuštenim konverzacijskim situacijama. Brojni to, ipak, čine i često ispravljaju ljude nazivajući ih nepismenima zbog određenih pravopisnih promašaja.
Bez obzira jeste li među onima koji ispravljaju, prešućuju ili naprosto ne primjećuju pravopisne greške, preporuka je da se obrati pozornost na neke najučestalije te da se poradi na vlastitom izražavanju u pismu ili govoru.
Ako pišete: “Neznam ništa o tome.” – Pravilno je: “Ne znam ništa o tome.”
Ako pišete: “Vidimo se slijedeći utorak.” Pravilno je: “Vidimo se sljedeći utorak.”
Ako pišete: “Radim to sljedeći njegove savjete.” Pravilno je: “Radimo to slijedeći njegove savjete.”
Ako pišete: “Često viđam prijatelja od Timura.” Pravilno je: “Često viđam Timurovog prijatelja.”
Također, nije pravilno napisati “naj više“, nego “najviše“. Kao ni “naj mlađi”, već “najmlađi“.
Dobro je znati da, prema definiciji, pravopis predstavlja naziv sa skup pravila koja se odnose na način pisanja nekog jezika. Pravopisi se uređuju prema raznim načelima, a ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse, koji odlučuju o interpunkciji, velikim i malim slovima, rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, pisanju izgovaranih glasova i slično.
