Jedan od najprestižnijih svjetskih listova aktivno je pratio situaciju i tragediju koja se spremala u Bosni i Hercegovini u julu 1995. godine. Nekoliko dana zaredom naslovnice Timesa svjedočile su onome što se dešavalo u Srebrenici.
Samo dan ranije, pisali su o potencijalnim zračnim napadima NATO-vih snaga na položaje bosanskih Srba koji su sve više prijetili da uđu u Srebrenicu. Ipak, Times piše kako su generali u tim kobnim trenutcima srpske prijetnje smatrali kao običan blef, te se nisu odvažili napasti ih punom snagom.
Ispostavit će se da je to bila greška kobna za hiljade civila.
Tek 14. jula New York Times je svojim čitateljima uspio prenijeti slike i strahovite doživljaje onih koji su preživjeli horor.
“Hiljade šokiranih muslimanskih izbjeglica slilo se danas u ovaj gradić u sjevernoj Bosni, prepričavajući o tijelima koja vise s drveća i leže na ulicama nakon pohoda bosanskih Srba na “sigurnu zonu” u Srebrenici”, piše New York Times tri dana nakon genocida.
Prema pisanju ovog lista, većina preživjelih bila je zapanjena sličnim scenama – mrtvim tijelima obješenim na drveće i razbacanim po ulicama.
Novinar Stephen Kinzer prenio je svoj doživljaj iz Srebrenice tri dana nakon pokolja.
“Ogromna skupina ljudi sjedila je potpuno nepomično i tiho, u kolektivnom stanju šoka. Jedini zvukovi bili su plač beba i male djece, isprekidani dojavama o podjeli pitke vode”, piše Kinzer.
New York Times pisao je kako “bosanski Srbi čvrsto vjeruju da njihova samoproglašena država, koju niko drugi ne priznaje, ne može preživjeti dok u njoj živi i jedan musliman”.
Članak završava izjavom Sadako Ogate, tadašnje komesarke UN-a za izbjeglice, koja oštro osuđuje “jedan od najočitijih primjera etničkog čišćenja muslimanske populacije iz Srebrenice”. Njenu izjavu prenijele su mnoge druge humanitarne organizacije i borci za ljudska prava.
