"Dosta ljudi napustilo je proizvodnju tova junadi, prešli su na mlijeko jer im je lakše da rade, nego da se bave time da moraju moliti", kaže Amir Bulut, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa SBK.
Ovako su srednjobosanski farmeri - nakon što se nisu uspjeli izboriti s uvoznim lobijima kojima je očigledno isplativije uvesti meso iz evropskih robnih rezervi nego otkupljivati junad iz domaćeg uzgoja - reorganizirali proizvodnju.
Nažalost, protekle dvije pandemijske godine u kojima su sirovine i troškovi u proizvodnji značajno porasli a otkupna cijena mlijeka ostala ista, dovele su u pitanje njihov opstanak. Potvrđuje ovo i Sejfudin Mekić iz Gluhe Bukovice u općini Travnik, čija bi farma s 19 krava, od kojih 14 muznih, uskoro mogla biti zatvorena. I ne samo njegova.
"Mislim da će se dogodine ugasit sve i jedna ako se ništa ne promijeni, ako se nešto ne pomogne!"
U proizvodnji mlijeka angažirana je cijela Sejfudinova porodica, koja tokom ljeta proizvede stočnu hranu, obrađujući nekoliko stotina dunuma zakupljene zemlje. Međutim, on kao i ostali vlasnici skoro 4.000 muznih krava, koliko ih ima u ovom kantonu, ne traži milostinju nego povećanje otkupne cijene mlijeka. U suprotnom kaže, krave bi umjesto u štalama uskoro mogli gledati samo na televizoru.
"Ima li se računa ovo raditi ili nema, šta dalje, kako dalje? Neki bi ugasili, nekima je žao, meni je žao, ali ne mogu džaba raditi", dodaje Mekić.
Njihovo stanje dodatno otežava i činjenica da je ovo jedan od rijetkih kantona u Federaciji, u kojem nema poticaja za proizvodnju mlijeka. Istina, kanton izdvoji 50 maraka po grlu za vlasnike pet i više krava, što je u prošloj godini iznosilo blizu dvije stotine hiljada maraka.
Farmeri rješenje vide u povećanju cijene, a ukoliko ga ne bude, baš kao i s mesom praznit ćemo evropske rezerve. A zemlja će ostati zapuštena i prodavana strancima u bescjenje
