Post znači sustezati se radi Allaha od jela, pića, i udovoljavanja spolnom nagonu u danima ramazana od početka zore do zalaska sunca.
Post ramazana je stroga obaveza-farz svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki koji nije putnik i ženi ukoliko nije u hajzu (menstrualni ciklus) ili nifasu (postporođajno krvarenje).
Namjera za post (nijjet) će se u srcu ‘donijeti’ prije nastupanja zore (ili tokom noći) za svaki dan koji se posti.
Post će biti pokvaren ukoliko postač namjerno:
-bude bilo šta namjerno pojeo ili popio, makar i ne bila hrana;
-ili bude imao spolni odnos;
-ili ako usljed dodirivanja ili poljubaca ili samozadovoljavanja bude polucirao;
-ili ako namjerno izazove povraćanje, te povrati punim ustima;
-ili ako bi nakapao lijek u nos ili uho pa on dospije u grlo;
-ili ako bude pušio duhan ili namjerno udisao njegov dim;
– pojava krvi menstruacije ili nifasa kod žene također kvari post.
Ako bude namjerno jeo, pio, ili imao spolni odnos obavezan je napostiti taj dan i uz to za iskup ispostiti dva lunarna mjeseca uzastopno ili nahraniti 60 siromaha.
Ukoliko bude jeo ili pio iz zaborava post neće prekidati, već će ga nastaviti i nije dužan da se iskupi. Ukoliko bi nastavio jesti ili piti nakon što se prisjetio da posti, bit će pokvaren samo post toga dana i dužan je taj dan napostiti.
Ako nekog zatekne zora a nije se poslije spolnog odnosa okupao (gusul) to neće uticati na ispravnost posta.
Ukoliko bi neko zaspao tokom dana pa u u snu imao polucio to neće pokvariti post.
Pokuđeno je da neko namjerno proba ukus hrane tako što je stavi usta i nakon toga ispljune, ali mu to neće pokvariti post.
Dozvoljeno je i pohvalno pranje zuba misvakom i četkicom za zube, ali je pokuđeno je prati ih sa pastom za zube; ako bi pasta za zube dospjela u grlo tako što je proguta post bi bio pokvaren.
Ako neko tokom dana (od nastupanja zore do zalaska Sunca) za koji je naumio postiti bude polucirao u snu, upotpunit će post toga dana i to mu neće pokvariti post.
Ako neko bude jeo misleći da je još nije nastupila zora ili se bude iftario misleći da je Sunce zašlo i nastupilo vrijeme iftara prije nego je zapravo nastupilo vrijeme iftara dužan je u oba slučaja napostiti taj dan.
Bolesnik koji se boji da će mu se pogoršati ili produžiti bolest zbog posta neće postiti dok ne prizdravi, a onda će propuštene dane napostiti.
Ako bi neko prekinuo post bojeći se da ne oboli zbog napornog rada dužan je taj dan napostiti.
Ako neko bude bolovao od teške neizlječive bolesti ili je veoma star i zbog toga ne može postiti obavezan je za svaki dan nahraniti siromaha, ili mu udijeliti 1,666 kg pšenice ili brašna, ili mu vrijednost toga dati u novcu.
Bolesnici koji zbog (povišenog) pritiska moraju redovno piti lijekove za pritisak, ukoliko im ljekar kaže da ne smiju preskakati i kasniti sa pijenjen lijeka, ako mogu na zimu, kada je dan kraći, napostit će ramazan, ako ne mogu onda su obavezni za svaki dan nahraniti siromaha, udijeliti mu hrane u vidu brašna ili pšenice ili mu dati protuvrijednost toga u novcu.
Putniku (a to je svako onaj ko otputuje iz mjesta svoga boravka 85 km i dalje od toga) je bolje da posti, ali mu je dozvoljeno da ne posti, a propuštene dane je dužan napostiti.
Trudnica i dojilja koje se boje za svoje zdravlje ili zdravlje djeteta neće postiti, ali je dužna napostiti propuštene dane i nije dužna da se iskupi (fid’ja) za svaki dan.
Onaj koji napašta dane koje nije postio, on ih ne mora napostiti uzastopno, već može to učiniti i odvojeno, i svejedno je hoće li te dane napostiti ljeti kada su dani duži ili zimi kada su kraći.
Čovjek je dužan kloniti se grijeha inače, a naročito tokom posta budući da je on propisan da ljudi budu bogobojazni. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ne ostavi nevaljao govor i rad po njemu, Allah nema potrebu za njegovim ostavljanjem hrane i pića.” (Buharija) Čovjek hranu, piće i ostalo što mu je inače dozvoljeno mimo ramazana ostavlja tokom posta, pa zar nije preče da ostavi one stvari koje su inače zabranjene u vrijeme dok posti!? U prethodnom hadisu se spomenut nevaljao govor, a sigurno je gore od nevaljalog govora propuštanje farz-namaza.
Teravih-namaz
Klanjati klanjati teravih namaz u noćima ramazana je pritvrđeni sunnet (veoma pohvalno). Propisano (sunnet) je da se klanja zajednički u džematu gdje će poslije jacijskog namaza (farza i sunneta) imam klanjati 20 rekata, tako što će se selam predati poslije svaka dva rekata. Može se predati selam i poslije svaka četiri rekata; u tom slučaju će se na svakom sjedenju učiti salavati i dove, a na svakom prvom i trećem rekatu “Subhaneke” i “Euzu”. Odmah poslije teravije-namaza zajednički se u džematu klanja i vitr-namaz.
Ko nije u mogućnosti teravih-namaz klanjati u džematu dozvoljeno mu je da klanja sam.
Vrijednije je klanjati pet farz-obaveznih namaza u njihovo vrijeme i uz to ne klanjati teravih namaz zbog toga što su obavezni, nego klanjati teraviju uz istovremeno ispuštanje obaveznih namaza, jer ih je veliki grijeh ispuštati i ne klanjati u njihovo vrijeme.
Allah najbolje zna.
Priredio: mr. Rusmir Čoković
