Ramazan može značiti umor, teret i ustezanje. To je zbog toga što tokom godine nismo navikli naša tijela i duše na ovaj nivo ibadeta.
Vidite, baš kao što bolesno tijelo ne može uživati u hrani, bolesno srce ne može uživati u njegovim ibadetima.
Međutim, budite oprezni. Ibn Hadžer kaže da je veliki grijeh ne čeznuti za ramazanom i čekati da on prođe, prenosi Islambosna.ba.
Ne vjerujem da muslimani kojima ramazan zna da bude težak pate od mrtvog srca, niti da su na njihovim srcima katanci, kao što je to za mrtva srca opisano u Kur’anu.
Problem je u uspavanom srcu. Mi ga jednostavno moramo malo prodrmati i probuditi i u tome je ljepota ramazana.
Cilj ramazana je postizanje osjećaja takvaluka i njegovo prenošenje izvan ramazana, tokom cijele godine. U tome je stvar.
Ako patite od umora sredinom ramazana, onda je to zbog toga što smo ramazan počeli nerealnim navikama. Jeste lijepo, ali je teško ih zadržati.
Poslanik, s.a.v.s., je kazao: Najdraža djela Allahu su ona dobra djela na kojima se istraje, pa makar ona bila i mala.
Osnovne stvari radite ispravno, a kada vaše dnevne obaveze budu organizovane i zaokružene, onda, i tek onda, pređite na sljedeći korak.
Ima i onih koji pokušavaju i priznaju da je ramazan poseban, ali ne dobiju imanski poticaj kojem su se nadali. To se smatra nemarom.
Ako ramazan ne doprinese tome da budete svjesni svojih grijeha, onda niste postigli takvaluk. Prvi korak je, dakle, napuštanje grijeha, prepreke između vas i Allaha. U ovom slučaju, prvi korak nije povećavanje ibadeta.
Radite na svom karakteru i izgradnji dobrih osobina.
U ramazanu, morate se posvetiti sebi. Allah je uklonio sve smetnje (hrana, piće i intimnost). Ne radi se o završetku hatme Kur’ana ili stajanju na teraviji već da se okrenete sebi i uzmete sebe u obzir.
To su jednostavne stvari poput sklanjanja prepreke s puta ili davanja vode psu. To su priče koje slušamo o ljudima koji ulaze u Džennet. Zato se naviknite na dobro, tako da sve stvari postanu vaše podsvjesno ponašanje. Nemojte osjećati krivicu zbog toga što niste postigli duhovne visine jer to jednokratno iskustvo nije cilj.
Cilj je promjena u vama, posvećenosti održivoj promjeni tokom cijele godine.
To su jednostavne stvari poput sklanjanja prepreke s puta ili davanja vode psu. To su priče koje čujemo ljudima koji ulaze u Džennet. Zato se naviknite na dobro, tako da sve stvari postanu vaše ponašanje.
Ne radi se o tome koliko ste suza prolili, jer biološki postoje oni koji lakše zaplaču od drugih. Nemojte se preokupirati sa ovim. Kada se fokusirate na dobrotu ta promjena će doći.
Ashabi su tokom različitih perioda svojih života imali uspone i padove motivacije. Prirodno je imati uspone i padove sve dok vaš pad ne krši obavezne ibadete i uključi vas u haram.
Poslanik, s.a.v.s., je svome ibadetu pristupao s uzbuđenjem i olakšanjem, ne kao teretom već kao bijegom od tereta života.
Kada svoj namaz klanjate na vrijeme, kada je vaša dova na vrijeme, vaš zikr na vrijeme i vi ćete na kraju početi da uživate u tome. Nek vam postane običaj da se 2 do 3 minuta prije namaza podsjetite da ćete razgovarati sa Allahom, svojim Stvoriteljem.
Postupajte prema njemu kao da je to vaš zadnji intervju s Allahom prije Sudnjeg dana. Ponašajte se prema njemu sa više uvažavanja i poštovanja, tako da ne razmišljate o onome što će nakon njega doći, sljedećoj obavezi koju imate i stvarima koje nas ometaju u namazu.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
