Od tamo gdje se kahva peče, a hljeb kuha.
Gdje se ganjaju papiri, spava k'o zaklan dok u kući gori televizor, noge čuju i promaha ubija.
Gdje se goni auto i kćer zove sine. Gdje se crkne od smijeha, a ostaneš živ. A kad padneš pitaju jesi se ubio.
Gdje sastojke za kolače mjeriš od oka, gdje se odvrće muzika, gdje se hoda po doktorima i gdje se ne smije progutat žvaka jer će se zalijepit crijeva.
Gdje moraš ić u školu da ne bi kopo kanal, gdje nema otvori usta nego zini i gdje se pita "Đe si?" a čovjek ispred tebe.
Gdje ako sjediš blizu televizije oćoraviš i gdje je daljinski izlijepljen selotejpom jer babi ispadne kad zaspi na kauču.
Gdje kad padneš, a mati te još i izmlati što si pao.
Gdje kad te pitaju da nabrojiš tri riječi sa slovo P a ti kažeš: tica, čela i šenica.
Odatle sam gdje, iako se napolju vrijeme stumračilo, u kućama je potaknuta vatra, miriše ispečena kahva, skuhan hljeb…gdje sve odiše dobrotom, ljepotom i merhametlukom
A odaklen ću bolan bit, nego iz moje Bosne, jedne i jedine.
