„Ja ovo doživljavam kao osvojen još jedan rov. Ne bih rekao da je država Bosna i Hercegovina šutila. BiH ima svoje mehanizme koji se bave ovim poslom. Političari nemaju potrebe da se miješaju u ovo. Imaju institucije koje su zadužene za to“, kazao je Orić.
Advokatice Nasera Orića su istakle zadovoljstvo povodom oslobađajuće presude.
„Zadovoljstvo je advokata svaki put kada dobijemo oslobađajuću presudu. Ovaj predmet je bio složen i komplikovan zbog političke dimenzije i pritisaka koje smo imali. S pravne strane predmet je bio vrlo jednostavan. Naser je pravosnažno oslobođen i ne postoji mogućnost da mu se sudi za ista djela“, rekla je Lejla Čović.
„Očekujem od gospodina Vučića da mi se javno izvini za optužbe i klevete koje je istakao u svojim javnim nastupima. Imao sam danas tri poziva od trojice advokata iz Srbije koji traže od mene da podnesu tužbu protiv Vučića za klevetu. Meni je zanimljivo zašto su porodice poginulih srpskih žrtava dozvolile Vučiću da promoviše njihove sinove u kukavice. Vučić je tvrdio da ima čovjeka koji je očevidac da sam ja vadio nekome oči. Kao čovjek moram pokazati javnosti da to nije istina“, naglasio je Orić.
„Moguće je s pravnog aspekta da Orić podnese tužbu protiv Aleksandra Vučića“, istakla je Lejla Čović.
Orić je kazao da je više puta odlazio u Srbiju te da mu nije jasno zašto je srbijanskim medijima njegov boravak tamo nevjerovatan.
„Nikada nisam osjećao da me nešto sprječavalo da idem tamo. Ja sam slobodan čovjek. Bio sam u lovu tamo i družio se sa Srbima. Družim se sa Srbima koji su u ratu bili na drugoj strani“ poručio je Orić.
Da li se osjeća krivim za bilo šta u ratu? Kravica,ofanzive Armije RbiH,civili?
„Jedino se osjećam krivim što nisam bio fizički prisutan 95’ u Srebrenici. Samo dragi Bog zna da li bi Srebrenica pala da sam bio tamo. To je ostala crna tačka u mom životu te činjenica što nisam bio sa saborcima da spasim makar još jedan život“, rekao je Orić.
Orić je također govorio i o zaštićenom svjedoku.
„Zaštićeni svjedok je lažov. To je čovjek koji je babinu penziju trošio, a babu zaključao u kuću. Čovjek koji nije bio pripadnik armije, čovjek koji se nije mogao sjetiti s koje strane sam ja napadao. Čovjek koji se pred Apelacionim vijećem odjednom sjetio svega“, naglasio je Orić.
Orić se prisjetio i svih svojih boraca te istakao žaljenje povodom svega što se dogodilo u periodu rata
„Ja nemam pravo ni da slavim ni da budem sretan. Drugi moji saborci su poginuli. Ja nemam pravo zbog djece poginulih boraca da se osjećam sretno. Halalio sam život 92’. Žao mi je ljudi koji su poginuli. Vrlo malo se brine o djeci poginulih boraca“, rekao je Orić.
Orić se na kraju osvrnuo na ono što slijedi, a posebno na odnos Srbije prema njemu.
„Srbija neće pustiti Nasera Orića dok je živ. Jedna stvar nam mora biti jasna. Jedini način da naprave balans za genocid koji su učinili jeste da osude pripadnike ARBiH. Svi zaboravljamo prve žrtve koje su pale u Bijeljini. Niko ne spominje kada je u Bratuncu 1000 Bošnjaka ubijeno. Sve u svemu, bitno je kad se ja okrenem da oni šute. Nema tog novca koji može platiti kap moje krvi. Dovoljna mi je nagrada što sam živ“, zaključio je Orić.
