Podsjetimo, prošle sedmice su diljem Evrope i svijeta održavani protesti u znak podrške Bosni i Hercegovini.
Bh. građani u inostranstvu, kao i prijatelji naše zemlje, regije i svijeta, na ovaj način izražavaju zabrinutost zbog trenutne političke i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini strahujući od novog sukoba. Bosanski toranj još uvijek se nalazi na Schumanovom trgu.
Pored ranije spomenutih, pismo će danas biti upućeno i premijeru Belgije Alexanderu De Croou.
Organizacioni odbor protesta je do sad dobio potvrdu primitka pisma od Nizozemske i Danske i iz ureda Predsjedavajuceg Vijeća EU, Charlesu Michelu.
Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:
“Poštovani g. Stoltenberg,
Želimo Vam se zahvaliti za svu vašu podršku provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma i očuvanju vladavine prava i demokratije u Bosni i Hercegovini. Za to su Vam veoma zahvalni Organizacioni odbor protesta u Briselu održanih 10. januara, Platforma BiH u Nizozemskoj i brojni drugi pojedinci iz cijelog svijeta koji su organizirali proteste u 35 gradova u 14 zemalja, sa središnjim događajem na Schumanovom trgu u Briselu.
O činjenici da je sedam članova Evropskog parlamenta potpisalo priloženo pismo, zajedno sa više od 200 pojedinaca i organizacija iz cijelog svijeta, izvijestili su evropski i svjetski mediji, pogotovo oni na Balkanu, i to je već imalo veliki učinak.
Situacija u Bosni se iz dana u dan pogoršava, dešavaju se i napadi na povratnike. Ljudi nas pozivaju iskazujući strah i mnogi napuštaju entitet RS zbog nedavnih prijetnji i zbog “proslave” 9. januara. Zapaljiva i ponekad fašistička retorika političkih lidera se na koncu preselila na teren, u Prijedoru, Gacku, Višegradu, Banjoj Luci i drugim gradovima, kao i u Srbiji, kao što se to dešavalo početkom 1992.
EU, UN i NATO ne mogu ponovo odvraćati pogled kao što su to činili 1991. i mi se nadamo da smo tu lekciju svi naučili.
Svijet je rekao: “Nikad više”
U Bosni ne žive plemena, već postoji država, nezavisna od 1. marta 1992, priznata od EU, SAD-a i drugih u aprilu 1992., te članica UN-a od maja 1992. Ovi političari i podjele nas vraćaju 200 godina unatrag, potičući sukobe, umjesto da grade mostove i čine da Bosna i Hercegovina bude moderna demoratija, dok većina građana žele očuvati svoju zemlju i pridružiti se EU i NATO-U.
Svijet je 1945. godine rekao: “Nikad više”, ali za nas to1992-1995. godine nije važilo. Na evropskom tlu je počinjen genocid, a sada se oni koji su za to presuđeni slave u Srbiji i RS-u. Lideri država negiraju odluke UN-ovih sudova, članica UN-a… što je neprihvatljiva retorika koja kod mnogih stvara atmosferu straha.
Inspirirali su Breivika
Kao što znate, poricanje genocida i slavljenje presuđenih ratnih zločinaca i masovnih ubica već je dovelo do žrtava u zapadnom svijetu. Srpski nacionalisti i presuđeni ratni zločinci Mladić i Karadžić inspirisali su Andersa Breivika da izvede užasne napade u Norveškoj 2013. godine. Isto se ponovilo prije nekoliko godina sa terorističkim napadom u Christchurchu na Novom Zelandu.
Sada je situacija ista kao 1992. I opet se “nikad više” ignoriše. Ovaj put se to čak ni ne dešava zato što se obični ljudi boje jedni drugih i međusobno mrze; političari su ti koji tvrde da mi ne možemo živjeti zajedno a to čine iz vlastitih interesa i kako bi sačuvali poziciju moći. Većina Bosanaca voli svoju zemlju i želi je očuvati!Kako je moguće da Flamanci mogu živjeti u Belgiji, Nijemci u Češkoj Republici, Austrijanci u Italiji, Mađari u Vojvodini, Bošnjaci u Sandžaku, i Abanci u Sjevernoj Makedoniji?
Bosna i Hercegovina nije federalna država, entiteti nisu države, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta u Daytonu, molimo Vas da provjerite Daytonski mirovni sporazum, član 1. i druge. Ova je kriza kreirana u Beogradu i podržavana od Moskve, i ona mora biti zaustavljena! U protivnom, konsekvence će biti strašne i za ostatak Evrope.
NATO ne smije šutjeti i mora izbjeći greške počinjene 1990-tih, kada je do intervencije došlo tek nakon genocida u Srebrenici, više od tri godine prekasno. Stoga vas pozivamo da osigurate aktivniju ulogu NATO-a na temelju zaštite povratnika u RS i sprječavanja daljnje eskalacije nasilja”.
