Optuženi ratni zločinac Zlatan Mijo Jelić nezadovoljan: Dudakovića je ranije trebalo uhapsiti!

Umirovljeni general HVO-a, i bjegunac pred pravosudnim organima BiH, Zlatan Mijo Jelić, na sramotan je način prokomentirao hapšenje generala Armije BiH, Atifa Dudakovića, riječima kako je to i ranije trebalo napraviti, između ostalog, i zbog zločina koje je Dudaković navodno počinio i nad hrvatskim narodom.

"Trebali su ga uhititi zbog ubojstva generala Vlade Šantića i prije dignuti optužnicu jer Dudaković je sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku", rekao je general HVO-a Mijo Jelić podsjećajući na optužbe o navodnim ratnim zločinima u Lovincu i napadima na Zadar kada je Dudaković bio major JNA.

Jelić nalazi kako je žalosno što ni jedan visoki zapovjednik Armije BiH nije odgovarao niti je dignuta optužnica za organizirane i planirane zločine nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini iz koje je protjerano više od 150 tisuća Hrvata, a u čijem je protjerivanju, kako tvrdi, sudjelovao i sam Atif Dudaković. 

Osim nedopustivih faktičkih grešaka koje je iznio komentirajući hapšenje generala Dudakovića, stav umirovljenog generala HVO-a sporan je i zbog činjenice da ga izriče bijedna kukavica koja je utekla pred pravosuđem BiH.

Naime, Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine podigao je 30. decembra 2015. godine optužnicu protiv Zlatana Mije Jelića, tereteći ga da je od maja 1993. do marta 1994. godine, za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije R BiH i HVO-a, u svojstvu zapovjednika koji je pod kontrolom imao sve postrojbe HVO-a na području Mostara, postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba.

U optužnici se navodi da su, u okviru širokog i sistematičnog napada snaga HVO-a i Vojne policije HVO, na bošnjačko civilno stanovništvo na području Mostara, počinjeni zločini nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti. Navedeni zločini su počinjeni prisilnim etničkim čišćenjem, prisilnim progonom i premještanjem žena i djece na teritoriju pod kontrolom A RBiH, nezakonitim zatočenjem bošnjačkog stanovništva u više logora i objekata za zatočenje, mučenjem i zlostavljanjem žrtava, prisilnim odvođenjem žrtava u živi štiti ili na prinudne radove na prvoj borbenoj liniji, prilikom čega su bili izloženi vatrenim dejstvima i dovođeni u opasnost po život.

Također, zločini su počinjeni i prisilnim tjeranjem zatočenika da obučeni u odore HVO-a, bacaju zapaljive predmete na objekte pod kontrolom Armije R BiH, što ih je izlagalo opasnosti da budu ubijeni, mučenjem i zlostavljanjem zatočenika i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda koje su prouzročile trajne ozlijede i invaliditet kod žrtava.

U optužnici se navodi, da su izvođenja na prinudne radove, obavljanja uz odobrenje i suglasnost optuženog Jelića, te da je uslijed prisiljavanja na rad na prvoj liniji, smrtno stradalo najmanje 50 žrtava, a 188 je teže i lakše ranjeno, dok je oko 40 žrtava mučeno i fizički zlostavljano od pripadnika HVO-a.

Također, optuženi se tereti i da je odobravao odvođenje zatočenika iz logora, na prinudne radove na imanjima pojedinih dužnosnika HVO-a, kao i prisiljavanje zatočenika na utovaranje i prijevoz opljačkane imovine stanovništva bošnjačke i srpske nacionalnosti na području Mostara.

Optuženi Jelić tereti se da je znao i odobrio počinjenje zločina, te da nije ništa poduzeo da zločine spriječi niti kazni počinitelje. Počinjenim zločinima, izvršen je progon i etničko čišćenje velikog broja stanovnika Mostara bošnjačke i srpske nacionalnosti.

Optužnica protiv Zlatana-Mije Jelića, koji se tereti za krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH, jedna je od najopsežnijih optužnica za zločine počinjene na području Mostara. Radi se o predmetu kategorije 2, u kojem je istraga započeta u tužiteljstvu Haškog tribunala, nakon čega je predmet proslijeđen na procesuiranje Tužiteljstvu BiH.

Tužiteljstvo BiH je planiralo odgovornost optuženog dokazivati pozivanjem više od 200 svjedoka, od kojih će više od 20 svjedočiti uz mjere zaštite, a uz optužnicu je priloženo više od 1100 dokaznih materijala.

No, suđenje generalu Zlatanu Miji Jeliću nikada nije ni počelo jer je na vrijeme utekao u susjednu Hrvatsku, čije državljanstvo također ima, odakle sada drži sramne moralne pridike.