Cox je naučila da upravlja avionom koristeći svoja stopala tamo gdje drugi piloti koriste svoje ruke. Danas studentima čikaškog instituta AeroStar Avion redovno predaje o avionu koji bi mogao biti prvi avion na svijetu kojim se upravlja nogom.
Rođena je 2. februara,1983. godine, a pored činjenice da je prva licencirana pilotkinja bez ruku na svijetu, ona je i prvi “crni pojas” bez ruku u Američkoj taekwondo asocijaciji.
Kad bi imala izbor imati ruke ili ne, pilotkinja Jessica Cox kaže da bi se odlučila (opet) živjeti bez ruku.
ŽIVI ŽIVOT BEZ GRANICA
Cox je rođena bez ruku, ali to je nije spriječilo da ostvari svoj san o letjenju avionom.
- Ne bih željela imati ruke upravo zbog ljudi koje sam zbog toga upoznala i iskustava koje sam mogla da doživim, rekla je Cox.
Cox je naučila da upravlja avionom koristeći svoja stopala tamo gdje drugi piloti koriste svoje ruke.
Danas studentima čikaškog instituta AeroStar Avion redovno predaje o avionu koji bi mogao biti prvi avion na svijetu kojim se upravlja nogom.
Nazvan “nemogućim avionom”, letio bi pomoću kontrolne table ugrađene u pod kako bi se pilotima omogućilo da lete koristeći samo noge. Avion, koji se očekuje da bude gotov 2025. godine gradi tim volontera sa Udruženjem eksperimentalnih aviona u Toms Riveru, koji se nadaju da će se Jessicin san ostvariti.
Iako je Cox mogla koristiti protetske ruke, kaže da se nikada nije osjećala povezanom s njima i da je prestala da ih koristi sa 14 godina. Umjesto toga, naučila je koristiti stopala za obavljanje svih svojih svakodnevnih zadataka.
Kad je naučila koristiti stopala, to je dovelo do postizanja mnogih ciljeva, uključujući vožnju automobila i sticanje crnog pojasa u taekwondou. Letenje je bio još jedan cilj.
- Jako sam se bojala letenja i željela sam da savladam svoj strah, rekla je.
Iako je Cox mogla koristiti protetske ruke, kaže da se nikada nije osjećala povezanom s njima
GoalCast je o njoj napravio reportažu. Kaže da je prva reakcija ljudi kad čuju čime se bavi i šta radi čuđenje, kao da je to nešto nemoguće.
PUNO PITANJA
Kada je odlučila učiti za pilota, Cox je rekla kako joj niko nije rekao “ne”, ali bilo je ljudi koji su se pitali hoće li moći sama letjeti.
- Aviozajednica bila je vrlo gostoljubiva, nije bilo nikakvog odbijanja, ali bilo je puno pitanja. Bilo je ljudi koji su se pitali hoću li moći letjeti sama, a to je bilo obeshrabrujuće”, rekla je tada.
Cox je rekla da joj je susret s drugim pilotima s invaliditetom dalo motiv za nastavak obuke. Ona leti od 2008. godine i lako može upravljati avionom sa standardnim ručnim komandama, ali joj je san upravljati avionom napravljenim za njen invaliditet.
- Znate li kako je poseban osjećaj imati nešto napravljeno samo za vas? Ovaj svijet nije uvijek prilagođen osobama s invaliditetom, kaže.
INVALIDITET NE ZNAČI NESPOSOBNOST
Stava je da invaliditet ne znači nesposobnost i to poručuje i studentima.
Neki studenti su mogli sudjelovati u simulaciji koja im je omogućila da upravljaju avionom koristeći model ploče za upravljanje putem nogu.
- Ovo je revolucionarno, rekla je osnivačica i izvršna direktorica AeroStara Tammera Holmes.
Holmes je rekla da je stvorila AeroStar, koji održava nastavu na koledžu Olive-Harvey, kako bi mladima iz zajednica u nepovoljnom položaju pružila priliku da istraže karijere u avio saobraćaju i inženjerstvu.
- Dopuštanje studentima da vide ljude poput Cox kako rade ono što se nekada smatralo nemogućim daje im do znanja da mogu postići vlastite ciljeve, kaže Holmes.
Cox je stava da planirani avion ima potencijal uticati na mnoge ljude i da bi mogao učiniti svijet dostupnijim osobama sa ovakvim invaliditetom.
