Za njih je politika dosadna stvar, za njih su svi političari kvarna roba iz koje se nema šta izabrati. Zato i misle da ne vrijedi izlaziti na izbore, da se njihovim glasom ionako ne može ništa promijeniti... Obično ih zovu apstinentima, koji svojim neizlaskom na izbore, da apsurd bude veći, redovno odlučuju izbore... Dokazano. Iako to neće priznati, trpaju i dalje glavu u pijesak i neće, jednostavno, da ih se sve to tiče. Ustvari, neće ili ne žele da vide da su nam i država i politika u stanju općeg rasula i da nam je u svim segmentima života, a nema ni jednog u kojem politika ne odlučuje – stanje sve gore i gore... A političari svi isti i kvit...
Zašto mislim, da nije baš tako?
Zašto je Denis Bećirović drugačiji?
Riječ je o jednom od naših najangažovanijih poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH u periodu od 2008. do 2018., za kojeg možemo reći da je jedan od rijetkih koji je čisto, pošteno i vrijedno obavljao svoj posao tokom cijele četiri godine mandata. Često sam se pitao otkuda tom čovjeku toliko snage i volje da se godinama bori za državu i državne interese u parlamentu, sastavljenom uglavnom od onih kojima je to bila posljednja briga u životu. Dok su jedni spavali, drugi su nastojali da što više ušićare, a treći da je sruše iz temelja... To je okruženje u kojem se Bećirović borio za interese države Bosne i Hercegovine. Počesto kao Don Kihot sa vjetrenjačama, ali ipak ne bez rezultata. Postigao je bolje rezultate od svih drugih kandidata.
Sadašnjost u kojoj živimo pokazuje koliko je, svih ovih godina bio u pravu. Stanje u zemlji se pogoršavalo i uveliko išlo na ruku onima kojima je ovdje uvijek bilo bolje, što je gore... Naročito poslije 2006. godine i propasti famoznog „Aprilskog paketa“. Prisjećajući se Bećirovićevog angažmana u Skupštini, ne možemo reći da nam nisu nuđena neka kvalitetnija rješenja i da nismo znali... Treba se samo prisjetiti brojnih konkretnih prijedloga Bećirovića. Podugačak je spisak da bi se ovdje navodilo.
Kao ubjedljivo najaktivniji poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, u svojim istupanjima izjavama i reagovanjima po najosjetljivijim pitanjima i temama našeg političkog života i naše nevesele svakodnevice u proteklom periodu, Denis Bećirović je dao argumentovan odgovor i svoje viđenje rješavanja najaktuelnijih problema zemlje, kako na unutrašnjem, tako i na spoljnopolitičkom planu. Njegova izlaganja i nastupi uvijek su promišljene, dobro argumentovane analize ili inicijative, počesto izgovorene ili napisane u obliku sjajnih političkih eseja koji nude rješenja.
Jedan je od rijetkih, da spomenemo samo to, koji je na tako jednostavan način, narodu razumljivim izgovorom, razobličio velikodržavne aspiracije dva najveća susjeda Bosne i Hercegovine, danas manje ili više otvorene ili prikrivene diplomatskim ili politikantskim frazama – koji deklarativno priznaju Bosnu i Hercegovinu, dok istovremeno podmuklo udaraju u njene temelje i na njene međunarodno priznate granice, potpomognuti svojim sljedbenicima unutar BiH..
Naučnik i profesor Denis Bećirević u svim prošlim i sadašnjim manifestacijama srpskog i hrvatskog velikodržavlja jasno prepoznaje historijske procese dugog trajanja, koji se vuku iz mračnih dubina i magluština prošlosti Balkana bogzna od kada, gurajući nas sve skupa u duboku provaliju.
Političar Denis Bećirović u svojim nastupima pokušava razbiti sve te balkanske magluštine i unijeti bar malo vedrine i optimizma pod ovim nebom, razotkriva gluposti, ali i opasne namjere mrzitelja Bosne, javno ustaje protiv njih, istovremeno poziva na dijalog i toleranciju, zalažući se za državu Bosnu i Hercegovinu, dovoljno široku i privlačnu za sve koji u njoj žive i žele da grade budućnost sebi i generacijama koje dolaze.
Denis Bećirović je imao dovoljno snage i znanja da pravovremeno odgovori na sve nasrtaje na dostojanstvo države Bosne i Hercegovine, mudro, smireno, argumentovano... Nije se nimalo libio da adekvatno odgovori i Čoviću i Dodiku i Vučiću i Kitarevićki - i svima onima koji, „kao priznaju“ državu Bosnu i Hercegovinu u njenim međunarodno priznatim granicama, dok manje više otvoreno daju podršku onima koji je ne vide kao državu, već kao praznu postdejtonsku ljušturu.
Po onome kako je do sada radio i za što se zalaže, Denis Bećirović je državnik, kojeg treba podržati ne samo na osnovu trenutnih predizbornih i izbornih obraćanja. On se odavno kao „pozitivan lik“ na našoj zamršenoj političkoj sceni uzdigao iznad političkog gliba svekolikih podjela i podvala, nacionalizma i primitivizma, šovinizma i neofašizma... To je političar od principa i dosljednosti, kažem dosljednosti, a ne tvrdoglavosti... Političar iza kojeg nema ružnih tragova i hipoteka – nek se i to zna...Jednostavno, čovjek u kojeg se uvjek moglo pouzdati i to baš kada je bilo stani-pani, kada je odlučno ustajao u odbranu dostojanstva i suvereniteta države Bosne i Hercegovine – zna se od koga i od čega. Odavno se dokazao u nauci i utvrdio „gradivo“ u politici, njegova riječ nije fraza i blef, već istina i argument koji duboko zasijeca u neveselu stvarnost zemlje.
U svom dosadašnjem političkom radu, a posebno u državnom parlamentu pokazao je kako treba braniti principe demokratije, humanizma, ljudskih prava, antifašizma...suverenitet, dostojanstvo, međunarodni položaj i ugled države Bosne i Hercegovine.
Eto, zato treba glasati za Denisa Bećirovića i podržati njegov izbor u Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda.
Ili da konkretno obrazložim tvrdnju iz naslova: nisu baš svi isti i do nas je hoće li nas u budućnost voditi oni koji se bore samo za glasove i fotelje, javno govoreći „po željama slušalaca“ (u svoju korist ili u korist neke druge države) ili pak državnici koji se bore za prosperitet zemlje argumentom i istinom, makar ta istina bila opora i gorka - pa i po cijenu da izgube te glasove, stavljajući na kocku sve osim Bosne.
