Logor Omarska osnovan je u maju 1992.godine, a zatvoren u augustu iste godine. Iako je tadašnja prijedorska vlast objašnjavala da Omarska nije logor u kojem se čine zločini protiv čovječnosti, izvještaji novinara britanskog Guardiana, Eda Vulliamy-a pokazali su svijetu svu surovost koja se događala u srcu Evrope
„Metak je bio nagrada, to je istina. Zlostavljanja, ubijanje, mučenja tih jadnih, nedužnih ljudi“, riječi su bivšeg omarskog logoraša Mire Begića. Danas je obilježeno 27 godina od zatvaranja ovog logora, a te 1992.godine čak su i maloljetnici, njih 28 bili zatvorenici bivšeg rudnika Omarska. Trideset i sedam žena su također bile zarobljenice. Svi oni, muškarci, žene, maloljetnici su izgladnjivani i mučeni. Poseban strah logorašima je predstvljala „Bijela kuća“, mjesto u krugu logora iz kojeg se mnogi nisu vratili.
Bivši logoraši kažu da je postojanje Omarske ustvari predstavljalo genocidne namjere njihovih dojučerašnjih komšija. Ipak, i pored dokaza da se u Prijedoru 1992. godine događao zločin, prijedorske vlasti i 20 godina poslije, 2012.zabranjuju upotrebu pojma “genocid“ istovremeno ne dozvoljavajući da se u gradu Prijedoru ili u krugu nekadašnjeg logora, postavi spomen ploča ili soba koja će podsjećati na strahovite zločine počinjene prije 27 godina.
Istorija će ipak kroz haške presude pokazati da su se u Prijedoru događali zločini protiv čovječnosti, etničko čišćenje, ubistva, mučenja, progoni, prisilna zatvaranja-naime, čuvari i upravnici logora Omarska u Hagu su osuđeni na oko 100 godina robija.
AUTOR: A.Š.
