Olakšaj i širi radost

.
Da bismo bili radosni i zadovoljni moramo pomiriti našu prošlost sa našom sadašnjočću. Moramo znati živjeti “ovdje i sada”. Potpuno zrelo i odgovorno! Na taj način ćemo cijeniti svaku blagodat – bez obzira koliko ona bila mala, i ona će nas radostiti i povećavati naše zadovoljstvo i sreću, a time ćemo širiti radost i u ljude oko nas.

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas savjetuje pa kaže: “Olakšajte a ne otežajte. Širite radost i radosne vjesti, a ne rastjerujte ljude!” ( Muffektun alejh).

Ovaj hadis je jedan od osnovnih hadisa u pogledu odnosa spram drugim ljudima. Naredbe i preporuke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su i više nego jasne. Gdje god se može olakšati drugome i (ili) drugima to treba i učiniti, jer je to jedan od ciljeva islama. Sam Allahov Poslanik s.a.v.s., nikada nije imao priliku birati između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu sve dok u njoj ne bi bila zabranjena stvar.

Uzvišeni Allah kaže:

“Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate!” (El.-Bekare, 185)

Također, širenje radosti i sreće, radosnih vijesti, muštuluka kada god ima prilike za to, pozitivne atmosfere i sl. je princip islamskog ophođenja spram drugim i ulaz u značenje navedenog hadisa.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan o tome koja djela su najbolja i najvrednija pa je rekao:

“Širenje radosti kod vjernika: da ga nahraniš ako je gladan ili da ga odjeneš ako nema odjeće ili da ispuniš neku njegovu potrebu.” (Taberani).

Riječ islam dolazi od riječi selam. Selam znači mir. Pozdravljajući ljude sa selamom mi širimo mir i na toj verbalnoj ravni,a to je suprotno svađi, mržnji, ljubomori, zavisti i svemu negativnom. U brojnim hadisima Allahova Poslanika s.a.v.s., došla je preporuka širenja islama/mira. i, upravo islam trabamo razumjeti kao mir u širem kontekstu. Ovo znači mir sa samim sobom, mir sa Uzvišenim Svoriteljem, mir s drugim ljudima!

Uzvišeni Allah nam naređuje da “svi uđemo i živimo u miru!” tj. da živimo mir u njegovoj punini. Bez svih spomenutih oblika mira, nema sreće ni radosti na ovome svijetu.

Naša vjera treba da se vidii na nama i našem privatnom životu. Ali isto tako, ako ne i važnije, ona treba da se vidi i u našem društvenom postupanju i sredini u kojoj se nalazimo. Ovo je istinska vjera koja je pristutna i u duhovnom i materijalnom svijetu, ovdje i sada, i u privatnom i javnom životu.

Ona se najviše ogleda u našem ponašanju i lijepom ahlaku. Važnije je biti ljubazan nego biti u pravu!

Bolje je s nekim dijeliti radost nego biti sam i biti u pravu.

Ibn Kajjim je kazao:

“Cijela vjera je u ahlaku/lijepom ponašanju. Ko te nadmaši u ahlaku, nadmašio te u vjeri!”

Ovo se posebno odnosi na mir, sreću i radost. Da bismo bili radosni i zadovoljni moramo pomiriti našu prošlost sa našom sadašnjočću. Moramo znati živjeti “ovdje i sada”. Potpuno zrelo i odgovorno! Na taj način ćemo cijeniti svaku blagodat – bez obzira koliko ona bila mala, i ona će nas radostiti i povećavati naše zadovoljstvo i sreću, a time ćemo širiti radost i u ljude oko nas.

Jedna arapska izreka kaže:

“Onaj ko nešto ne posjeduje – ne može to ni dati!”