Djevojčica je od zadobijenih povreda preminula na licu mjesta, a njeno tijelo ostalo je zarobljeno ispod vozila, pa su morali da je izvlače vatrogasci, piše Blic.rs.
Na licu mjesta odmah su se pojavile dvije različite verzije ove tragedije. Dok su jedni tvrdili da je vozač bio u automobilu koji je pregazio djevojčicu i da je pobjegao iz auta kada je vidio šta je uradio, drugi su pak rekli da je auto krenuo sam i da vozač ništa nije ni vidio. U Osnovnom javnom tužilaštvu u Nišu kažu da je pregledom snimaka sa sigurnosnih kamera u ulici utvrđeno pouzdano da u vozilu nije bilo nikoga u momentu nesreće.
– Uzeti su svi snimci sa kamera. Na njima se vidi djevojčica kako se kreće ulicom uzbrdo i savija i okreće leđima dok ide nekoliko puta vjerovatno zbog jakog vjetra koji je duvao. U jednom trenutku se okrenula da je ne duva vjetar kada je udarilo vozilo koje je prešlo put od 32 metra od mjesta gdje je bilo parkirano. Na snimcima se jasno vidi da u vozilu nema nikoga – kaže sagovornik Blica.
Da li je automobil imao povučenu ručnu kočnicu ili ne, da li je bio motor u brzini ili u leru kada je parkiran, kao i druge okolnosti zbog čega je krenuo unatrag biće utvrđeno u toku istrage.
Policija je nedugo nakon tragedije uhapsila i zadržala vozača B. S. (53) iz Leskovca zbog sumnje da je nepropisno parkirao vozilo koje je krenulo nekontrolisano niz nizbrdicu nakon što je on izašao iz njega.
Nesreća se desila na 100 metara od kuće u kojoj djevojčica živi sa roditeljima i dvoje braće blizanaca.
Kako se saznaje, vozač B. S. je parkirao automobil dijelom na zemljanu površinu a dijelom na kolovoz, potom je ušao u prostorije jedne firme gdje je pošao da kupi robu za preduzeće u kojem radi.
– Sjedio je u kancelariji kada smo poslijre nekog vremena vidjeli gužvu na ulici. Shvatili smo da se nešto desilo. On je izašao ispred i vidio je da mu ga nema vozilo. Tada je već bilo kasno, prošlo je dosta vremena. Napolju je već bila gužva, skupile su se komšije i rođaci. On je bio u šoku, nije znao šta da radi. Sačekao je policiju kojoj je dao izjavu – kažu radnici firme u koju je došao B. S. da kupi robu.
Dok su policija i tužilac obavljali uviđaj, Požarevačkom ulicom odjekivali su jauci majke nastradale djevojčice koja nije mogla da se pomiri sa gubitkom djeteta.
– Nema meni moje kćerke. Ja ne mogu bez nje da živim – zapomagala je Ana V., majka nastradale djevojčice.
Isidora je tog jutra otišla u OŠ “Ivo Andrić” gde pohađa šesti razred i ukućani su je očekivali kao i svakog dana da dođe kući oko 13 časova.
– Deka je doveo njenu braću blizance iz škole, baka ih je čuvala. Ja sam došla iz treće smjene iz fabrike, legla sam da se malo odmorim. Ona je trebalo da stigne iz škole. Vraćala se sa kćerkom od komšinice, kao i uvijek. Očekivali smo je da stigne svakog trenutka. Nemoguće da se kola otkače sama i udare dijete. Pa ona bi vidjela i pobjegla. Gdje je bio vozač da joj pomogne, da pozove Hitnu pomoć. Trunuće u zatvoru zbog ovoga – pričala je očajna majka Ana.
Anina majka Milena, baka nastradala djevojčice, kaže da su bili kod kuće u Proseku kada su saznali sa nesreću.
– Djever je zvao – dolazite, Isidoru zgazila kola. Mi u Proseku stanujemo, poletjeli smo. Mislila sam da je malo udarena. Kada sam je vidjela – glava modra, tijelo smrskano. Jao, kako ću ja bez moje Isidore. Kako će moja Ana bez djeteta. Jao, što me infarkt ne udari, plakala je baka djevojčice Milena.
