Učesnici protesta pročitali su Proglas, čiji sadržaj prenosimo u cijelosti:
- Bog je stvorio prvog čovjeka na zemlji, muškarca Adema ili Adama i prvu ženu, majku Havu, odnosno Evu. Od tada pa do danas brak između muškarca i žene te porodica koja je nastajala na osnovu ovog koncepta braka predstavlja temelj na kome su se gradila i opstajala sva društva poznata ljudskoj civilizaciji. Iz ovog koncepta tokom čitave povijesti čovječanstva izdvaja se samo Lutov, odnosno Lotov narod, stanovnika gradova Sodome i Gomore, koji su univerzalne porodične vrijednosti izvrgnuli ruglu izabravši norme ponašanja do tada nepoznate čovječanstvu. Na mjestu tih gradova sada je Mrtvo more, more koje nije uslovno za život nijednog živog bića. I drugi gradovi su nestajali kroz povijest, ali na njihovim temeljima nastajali su drugi gradovi, i život se nastavljao.
Bosna i Hercegovina je od pamtivijeka bila opredijeljena za vjekovne, tradicionalne porodične i bračne vrijednosti. Tako postoje zapisi koji kažu da se još u srednjovjekovnoj Bosni sačuvalo prastaro shvatanje braka kao društvene institucije. Papa Eugen IV 1445. godine u pismu upućenom bosanskom kralju piše da je brak u bosanskoj državi običaj zemlje Bosne (iuxta morem patriae), te je toliko ukorijenjen “da ga se nisu htjeli odreći ni oni koji su se djelovanjem franjevaca vratili Katoličkoj crkvi i sklapali brak prema njenim propisima“. U istom kontekstu piše i srednjovjekovni bosanski vitez Pribisav Vukotić, koji je 1475. godine zapisao da u srednjovjekovnom bosanskom društvu nije običaj da se žene uzimaju uz miraz, već da se “uzima zbog ljubavi, dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda”.
I u kasnijim vremenima sve do danas brak je u Bosni ostao nužno potreban, jer je prirodan način očuvanja ljudskog roda. Sam čin sklapanja braka predstavljao je i predstavlja za cijelu porodicu veliku radost i zadovoljstvo. Dok porodica, nastala na osnovama ovog braka, znači „moralno biće“ koje se iskazuje, smatra i predstavlja kao cjelina.
I rađanje djece je oduvijek u Bosni imalo svoj ustaljeni običaj. Kod muslimana je rođenje javljano imamu dotičnog naseljenog mjesta, dok je kod kršćana prijavljivano prilikom krštenja, obično sedam dana nakon rođenja.
Od običaja bosanskih je da djeca, naročito odrasla, ukazuju veliko poštovanje svojim roditeljima, ali i starijima bez obzira jesu li u krvnom srodstvu ili ne.
