Uređaj sa trakama za mjerenje glukoze u krvi “Medisign GH82” nabavio je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, dijele ih domovi zdravlja, a u upotrebu ih je pustila Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Da je više od 70 posto aparata neispravno, utvrdili su roditelji oboljele djece.
Nermin Velagić, čiji je devetogodišnji sin od jula prošle godine dobio dijagnozu – dijabetes tip 1, kaže kako raspolaže informacijom da dobavljač Bauerfeind d.o.o. i dalje isporučuje trakice u domove zdravlja, koje se tamo gomilaju jer ih niko ne želi koristiti.
Da stvar bude gora pomenuti glukometri ne posjeduju ni originalnu tečnost za kontrolu mjerenja šećera u krvi, koji je, dodaje Velagić, vrlo važan detalj u procesu tačnog mjerenja.
Tečnost u nekim slučajevima dolazi uz glukometar, a u nekim kod distributera kako bi mogli ispitati ispravnost uređaja. Tekućina je baždarena da prikazuje niski, srednji i visoki šećer i kada se aplicira treba očitati tačnu vrijednost na glukometru – pojašnjava Velagić.
Kaže kako je još u oktobru prošle godine primijetio nedostatke uređaja i odmah ga je prestao koristiti.
Kupujem ono što je sigurno za moje dijete, mjesečno dam 250 do 300 KM za trakice čijih 50 komada košta 35 maraka. Dijete dnevno u prosjeku troši pet do 10 trakica. No ono čega me je strah jeste da na nivou FBiH postoje područja u kojima nemate dijabetologa, ozbiljnih doktora koji se mogu baviti ovim problemom, pa su roditelji i njihova djeca prepušteni sami sebi. Ako dobijete glukometar u domu zdravlja, onda vi vjerujete u njegovu ispravnost, jer ste ga dobili u zdravstvenoj ustanovi. Međutim, u ovom slučaju uređaj je smrtno opasan za dijete. Sad da nekome ko nema dijabetes izmjerimo šećer i vrijednost pokažemo dijabetologu, on bi rekao da ta osoba ima dijabetes – govori Velagić.
Sedam mjeseci traje borba Udruženja i roditelja oboljele djece sa nadležnim institucijama u dokazivanju neispravnosti glukometara i njihovim uklanjanjem iz upotrebe.
U tom periodu, prema riječima Alme Mulaosmanović, majke djeteta sa dijabetesom i predsjednice Udruženja, na sve moguće načine obraćali su se Zavodu i Agenciji.
Prošle sedmice bili smo kod Marine Bere, pomoćnice ministra u Federalnom ministarstvu zdravstva, koja nam je kazala da su sve zdravstvene institucije od apoteke, domova zdravlja, do Agencije i Zavoda dužne zbrajati prijave. Međutim, Agencija kaže da imaju četiri prijave. Neki roditelji odgovore su dobijali na mail u kojem stoji – “nemojte se nama obraćati nego Zavodu, oni su vam to dali” – dodaje Mulaosmanović.
Po pitanju nedostatka tečnosti Mulaosmanović se dobavljaču obratila još u oktobru prošle godine. Međutim, kako kaže, “dobavljač ju je svjesno doveo u obmanu rekavši kako u apoteci može kupiti bilo koju tečnost za bilo koji aparat i baždariti ga”.
Tečnost za bilo koji aparat, pa ni za ovaj, nikada se nije nalazila u apoteci u maloprodaji. Prvo sam zvala sve apoteke, a potom i različite dobavljače glukometara u Sarajevu koji su mi kazali da svaki aparat ima svoju tečnost koja nama ni na koji način nije dostupna. Mi roditelji smo primijetili ozbiljna odstupanja u mjerenju, što može biti kobno, u noći nek se desi hipoglikemija, ostavit ću dijete da spava, umjesto da mu podignem šećer, jer aparat uopće ne registruje hipoglikemiju. Ne mogu da vjerujem da niko od nadležnih, koji su učestvovali u nabavci i registraciji glukometra nije otvorio uputstvo za upotrebu u kojem jasno stoji da se on ne može koristiti bez svoje originalne tečnosti – naglašava Mulaosmanović.
Da apsurdima u ovom slučaju nema kraja pokazuje i iskustvo Mulaosmanović sa dobavljačem glukometra – Bauerfeind d.o.o.
Iz Agencije i Zavoda navode da se obratimo dobavljaču. Prvo, dobavljač šest i po mjeseci nije imao 24-satnu korisničku liniju, pa su je onda pod pritiskom uveli. Pozvala sam i objasnila kako dijete ima hipoglikemiju, ali aparat ne pokazuje. Gospođa koja se javila rekla mi je da mi ne zna ništa reći i da pišem na stranicu, pa će mi poslati neki odgovor. Pita me odakle sam, odgovaram iz Sarajeva, a ona na to kaže kako sam dobila Bihać. Znači oni su nakon šest i po mjeseci otvorili neki call centar u Bihaću koji kada pozovete ne možete dobiti savjet ili preporuku za nešto što je hitno. Imate 24-satnu podršku, a žena koja vam se javi i kaže da pošaljete poruku, pa će vam se neko nekad javiti – ispričala je Mulaosmanović.
Iz Zavoda i Agencije bez odgovora
Zanimalo nas je i šta o svemu imaju reći oni koji su nabavili i registrirali uređaj?!
Upit – da li su predvidjeli nabavku originalne tečnosti za sporni glukometar proslijedili smo Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, no odgovor nismo dobili do zaključenja teksta.
Da li je spomenuta tečnost registrirana za prometovanje u našoj zemlji, pitali smo Agenciju za lijekove i medicinska sredstva BiH, od kojih također do objave teksta nije stigao odgovor.
No, Velagić kaže kako je tečnost u BiH nemoguće nabaviti iz prostog razloga što je Zavod nije ni predvidio za nabavku, pa je samim tim Agencija nije mogla ni registrirati.
U odgovoru roditeljima Agencija je navela “kako oni imaju dokaz da je distributer ispitao glukometar tako što je koristio tekućinu”. Pitamo – koju je distributer koristio tekućinu ako ona nije registrirana u BiH, postoji li dokaz toga da vidimo šta je korišteno? Zavod i Agencija sada jedni s drugih prebacuju odgovornost. Agencija kaže da je Zavod raspisao tender i da su sve što su tražili u tenderskoj dokumentaciji i dobili. Iz Zavoda su nam poručili, ako ne valja glukometar, Agencija ga treba staviti van upotrebe. Iskreno, mislio sam da je ta Agencija ozbiljna institucija, ali njen rad je na nivou “portirnice” koja se bavi nekim protokolom – zaključuje Velagić.
