Ipak se čini da ih je mnogo više, jer se u centru grada nalaze dvije ćevabdžinice i tri kafića u kojima je, kako kažu, čudno kada neko priča njemački, piše "Deutsche Welle".
Ćevabdžinicu "Yugo 45" otvorio je Samir Hodžić.
– Ako staviš naziv samo "Bosna", onda si zatvorio narodu vrata. Daj da budemo otvoreni za druge, kao što i jesmo otvoreni. Ja sam ovdje rođen i ne gledam stvari samo iz jedne perspektive - kazao je Hodžić.
Ljudi koji su s ovih prostora otišli u Ofenbah druže se u tri kafića koji se nalaze u istoj ulici.
– Trenutno živim na jednom mjestu malo dalje od Frankfurta, ali u Ofenbahu sam svaki dan jer je ovo naš lokal "Trocadero". Stalno dolazim tu - kaže Matej Vidović porijeklom iz Busovače.
Lutvija Rizvanović iz Sandžaka kaže kako se stalno druže i nebitno je ko je šta po nacionalnosti.
– Samo je bitno jesi li čovjek ili nečovjek. Družimo se, izlazimo po klubovina, diskotekama, birtijama - kaže Lutvija, koji pet godina živi u Ofenbahu, ali svoju budućnost vidi u Sandžaku.
– U duši nosimo Sandžak i naš kraj, ali ovdje smo morali zbog posla da dođemo. Ovdje imaš sve, ali nemaš ništa. Samo lovu - požalio se Lutvija za "Deutsche Welle".