Na Plavnu, u kamenu, i sada postoji otisak koji podsjeća na konjsko kopito, od čega je lokalno stanovništvo i “isplelo” priče o epskom junaku Hrnjici. U to vrijeme, prvoj polovici 1600-ih ovo malo mjesto u sjeverozapadnoj Bosni, zelena oaza, zvala se Adai Kebir (Veliki otok).
Veliki otok ili u ilirsko vrijeme Insula zapravo je jedno od 24 riječna ostrva na rijeci Uni, na čijim se obalama izgradila današnja Bosanska Otoka. Podatak koji se veže za Otoku i na koji se najčešće može naići je to da je ovdje sagrađena jedina evropska džamije na riječnom otoku. Na tom je mjestu nekada bila tvrđava do koje se dolazilo preko drvenih mostova.
Lokalno stanovništvo rado će vam ispričati da su se mostovi dizali kada bi tvrđavu napadale strane vojske, pa bi ona bila neosvojiva. Nešto niže, na obali Une u davna vremena sagrađan je i franjevački samostan. Iako ima bogatu historiju, a ni usmenih predanja ne manjka, činjenica je da se ona prvi put spominje 1264. pod latinskim imenom Insula.
Kerep i šator
Bosanska Otoka danas je malo, ali mjesto koje ima ogroman turistički potencijal, prvenstveno zbog Une i mogućnosti koje pruža takav geografski položaj. Nekadašnje vodenice za mljevenje žitarica duž cijelog toka Une preuređene su u restorane i kafiće. Naročito u ljetnom periodu svojim gostima pružaju vrhunski ugođaj.
Iako se na području Bosanske Otoke i Bosnaske Krupe, udaljene svega 11 kilometara, može naći povoljan i udoban hotelski ili motelski smještaj, za posjetitelje avanturističkog duha najbolja opcija je kampiranje pod šatorom. Takvu mogućnost pruža jedno od ostrva – Mlinčići. Za svega nekoliko maraka po danu posjetitelji mogu uživati u dobroj hrani u obližnjem restoranu, sportskim terenima i uređenoj plaži.
Ovo odmaralište već decenijama privatno je vlasništvo porodice Ičanović. U ljetnim danima na ostrvo okruženo dubokom Unom i slapovima prebacit će vas splav, ili kako bi lokalni stanovnici rekli – kerep. Na vama je da ponesete šator i odmor uz roštilj, odbojku, nogomet, tenis i izrazito čistu plažu može početi.
– Dolazili su Arapi. Nudili mi da kupe sve ovo, ali nisam prodao. Imam ja svoju cijenu, a oni su nudili nešto manje. Ne dam, nije mi toliko zapelo da moram prodati. Samo mogu vam reći, kada bi neko ovo kupio i bio spreman da uloži novac, mogao bi napraviti čudo. Potencijal ima. Nažalost, moja porodica nema novca da ulaže – priča Đemal Ičanović, nasljednik ovog ostrva, tokom jedne od posjeta Mlinčićima.
Iako je poput raja na zemlji, posjetitelje ovo malo mjesto zadržat će tek nekoliko dana, pa je najbolje da posjetu Otoci planirate kao jednu od destinacija šireg područja Bosanske krajine, kako prenosi rahatluk.
Od Bosnaske Otoke uzvodno prva naredna destinacija je Bosanska Krupa, grad sa bogatom historijom, prirodom, uređenim parkovima, šetalištima i plažama. Ovdje se prave lađe, a vješte ruke majstora Himze Bužimkića su zaslužne što one sada plove čak i Temzom, pa i nekim italijanskim rijekama. Sve su duže od pet metara i u potpunosti su napravljene od drveta. Najkvalitetnije drvo je petrovačka smrča, dobra je i jela, ali samo ona koja je rasla na zapadnoj strani šume, gdje nije bilo previše sunca i gdje drvo nije raslo prebrzo. Ovako će vam majstor Himzo objasniti od kakvog drveta pravi lađe koje plove Evropom, ali vam ostale tajne zanata neće odavati.
Ako vas put nanese u ovaj dio Bosne i Hercegovine, neizostavno morate posjetiti i vrelo rijeke Krušnice. Ako se bavite ronjenjem, ovo bi moglo biti idealno mjesto za vas, samo oprezno. Ovo je preporuka za profesionalce.
Samo za hrabre
Naime, ronilačka ekipa, ekspedicija koju je izvodio češko-mađarski tim iz Asocijacije TDI SDI za jugoistočnu Evropu pod vodstvom Michala Piskule prije više godina, uz asistenciju domaćih ronilaca, zaronili su na dubinu od 112 metara i nisu dosegli dno vrela Krušnice.
Češki i mađarski ronioci dno nisu ni nazreli, pa se pretpostavlja da su vrelo rijeke Krušnice i Crno jezero u kanjonu Une, između Bihaća i Bosanske Krupe, povezani i da sadrže nevjerovatne količine pitke vode. Vrelo je mnogo dublje i mnogo šire nego što se pretpostavljalo do tada. Pronađene su i istražne, do sada nepoznate galerije neobično velikih dimenzija – dužine 750 metara, koje se spuštaju i ispod fantastične dubine od 112 metara, bilo je objašnjenje članova ekspedicije koje se 2008. godine pojavilo u ovdašnjim medijima.
– Pored nevjerovatnog vodenog potencijala, cijelim putem napredovanja moguće je sresti čovječije ribice, mnoštvo isopoda, monlistri i neobičnih račića koje do sada nismo imali priliku vidjeti. To Krušnicu svrstava u red vrlo rijetkih, potpuno ekološki očuvanih izvorišta sa bogatom speleo-faunom – ispričao je tada Željko Mirković, instruktor ronjenja.
U proteklom periodu u izvorištima i potopljenim speleološkim objektima ronili su najpoznatiji ronioci iz Francuske, Češke, Mađarske i Engleske, a istraživanja su vršena u ovdašnjim najvećim kraškim izvorima Klokot, Dobrenica, Pećina, Crno jezero, Krušnica, Zdena, Dabar i Sanica.
– Prilikom tih istraživanja došli smo do nevjerovatnih spoznaja o morfologiji i kapacitetu naših kraških izvorišta, što ovo područje svrstava u svjetski vrh kada su vodeni potencijali u pitanju. Ovakvo bogatstvo na relativno malom području postoji na samo nekoliko mjesta na cijeloj planeti – kazao Mirković.
Zvuči dobro, ali za one koji nisu skloni ovakvim avanturama i istraživanju pod vodom, rafting na Uni je ipak bolja opcija. Rafting, a i kraća plovidba unskom lađom također će biti nezaboravno iskustvo. Kad ste već tu, pridružite se lokalnim ribarima i sami ulovite svoju večeru. Dobar tek i dobar provod na obalama Une!
