Željku Jurišić i njenog supruga Idriza sreli smo na jednom od nastupa njene nekadažnje mentorke u „Zvezdama Granda“ Viki Miljković.
Na samom početku razgovora zamolili smo je da prokomentariše Viki?
-Veoma cijenim njihov rad sa mnom, divni su ljudi, normalni, nemaju nikakvu ukočenost u sebi, dali su maksimum od sebe da naprave nešto sa mnom, jednostavno da budem ovo što jesam.
Kada se okerneš iza sebe i pomisliš na „Zvezde Granda“, šta vidiš?
-Vidim svašta. ZG su mi dale veliku popularnost u odnosu na ono šta sam bila prije tog takmičenja. Ali, to takmičenje je sa druge strane ostavilo i taj neki ružan ožiljak u meni, a posebno ti pojedini komentari, zbog kojih sam i napustila to takmičenje.
Poslije toga došlo je takmičenje „Nikad nije kasno“
-Postoji velika razlika izemđu ta dva takmičenja, a plus ide za „Nikad nije kasno. I tu su mi mentori bili Viki i Taške. Ta emisija je više zbog druženja, nije napeto, takmičarski dio je tu, ali sve je opuštenije nego u ZG koje su mnogo gledanije i zahtjevnije.
Kada si se prijavljivala za ZG znala si da se tu prijavljuju djeca od 17, 18, 20 godina, znala si da će biti baš teško. Da li si se nadala svim tim negativnim komentarima?
-Sve mi je to bilo jasno, ali tolikim negativnim komentarima se nisam nadala. Očekivala sam da će biti strogi, ali mislila sam da zbog moje karijere koju sam imala prije tog takmičenja, da će to poštovati i biti malo blaži. Taj kvalitet su poštovali samo u prvoj emisiji, ali onda su počeli da „sijeku“. Izašla sam iz trećeg kruga jer sam bila trudna. Poslije toga sam se opet vratila, a tu su me onda „ubili“ komentarima.
Šta si radila u vrijeme pandemije, nije bilo nastupa?
-Ja sam osoba koja ne može da sjedi kao parazit i ništa ne radi. Meni je bitno da izvori finasiranje dolaze bilo odkud, pa kako bilo. Sa suprugom sam počela da radim kao obezbjeđenje, tako da mi je taj novac dobrodošao.
Imaš stariju kćerku Andreju koja ima 19 godina i koja je već u Njemačkoj. I ti si odlučila da odeš u tu zemlju?
-Sa mojim drugim suprugom Idrizom i naše dvoje djece odlazim za Njemačku. To smo trebali da uradimo još prošle godine, ali nas je pandemija spriječila u svemu tome. U Njemačku odlazimo prvenstveno zbog naše djece jer u toj će zemlji živjeti bolje nego u BiH, imat će bolju budućnost. Naravno i zbog mene i Idriza i mislim da će nam biti bolje. Meni je porodica na prvom mjestu, a karijara na desetom. Oni su mi najbitniji i oni su moj život. Nikada ne bih brak žrtvovala zbog karijere, muž i djeca su moj život.
Šta će te raditi u Njemačkoj?
-Pa ja ću pjevati, a za taj neki drugi sigurniji posao već ćemo se pobrinuti, u svakom slučaju imat ćemo svjetliju budućnost.
Da li je bilo nekih ljubomornih scena od kolega?
-Naravno da jeste, ali to me ne pogađa. Čim se popenješ na malo veću ljestvicu u ljudima proradi zloba, a posebno to primjećujemo sada kako smo obznanili da odlazimo za Njemačku. Šteta što na takav način se gubi prijatelji. Sami otkrivaju svoje pravo lice i to je najžalosnije.
Da li ima ljubomore u braku?
-Ne, zaista nema. Moj suprug i ja smo se upoznali u jednoj kafani gdje sam ja pjevala, a on radio kao konobar. Imam njegovu punu podršku, i nikada nije bilo ljubomornih ispada.
Da li si doževjela neku neprijatnu situaciju na nastupu?
-Da bilo je to jednom u restoranu “Sidro“ na jezeru Modrac kada je izbila pucnjava. To se prvi i zadnji put desilo i tada sam mislila da je tu kraj mog života.
Kako se nosiš sa popularnošću?
-Sasvim normalno. Isto kao u kući, kuhinji za štednjakom i sa šerpom u ruci. Nisam umišljena, ufurana, ostala sam sasvim normalna. Zvijezda preko noći se ne može postati, ja sam jedna skromna duša. Mislim da me zbog toga ljudi i vole, što sam kao žena iz komšiluka.
Hrvatica, a kompletno u narodnoj muzici, pomalo neubičajeno?
-Ja sam rođena u BiH, Bosanka, iz Živinica sam, a, to što sam Hrvatica mi samo pomaže da imam hrvatski pasoš sa kojim sada i ja i moja porodica možemo da odemo u Njemačku da započnemo novi život.
Razmišljaš li o novim pjesmama?
-Naravno, ali pandemija je sve zaustavila. Ja iza sebe imam već dva albuma, ali nije bilo reklame, pa nije bilo i nekog većeg uspjeha. Imala sam nastup i na festivalu u Bihaću, ali ni tu nije bilo reklame, pa nije ni od te pjesme bilo ništa. Ali, polako, uskoro, sve po redu“.
I za kraj, da li ćeš pustiti suzu kada definitivno budeš napuštala BiH?
-E, sad bih je pustila. Hoću, plakat ću, ali samo iz jednog razloga. Veoma mlada sam izgubila oba roditelja, oni mi tu ostaju sami. Neće biti nikoga ko će obilaziti njihove grobove. Zbog toga ću pustiti suzu.
Prepoznatljiva si po tome da njeguješ stil Šemse Suljaković, zbog čega?
-Iskrena da budem Šemsa Suljaković nije bila moj idol u pjesmi, ali sam imala njen najveći izbor pjesama. Od kada znam za sebe idol mi je bila Amela Zuković. Mislim da je Aca Lukas bio „krivac“ po pitanju tog mog stila pjevanja kao Šemsa. Šemsu sam upoznala, a naš prvi susret je bio da je ona vikala na mene, zbog čega pjevam njene pjesme, jer se takve pjesme ne pjevaju na takmičenjima, kao preteške su. Ali, devedeset posto mog reportoara su pjesme Šemse Suljaković, a i oblačim se kao ona.
