Nedostatak ljekara evidentan je na području Unsko-sanskog kantona. S tim problemom se posebno suočavaju domovi zdravlja. Dovesti ljekara u malu sredinu kao što je Bosanski Petrovac, koji ima oko 7.000 stanovnika, prava je umjetnost, kaže direktorica Doma zdravlja Sabina Softić.
“Nemamo riješeno stambeno pitanje za doktore, ni odgovarajuće specijalizacije. Porodična medicina nije atraktivna za mlade kolege. Zbog toga se ne odlučuju ostati ovdje, a drugo nešto nismo im u stanju ponuditi”, dodaje Softić.
U sličnoj situaciji se nalazi i Dom zdravlja u Velikoj Kladuši. Zbog blizine granice s Evropskom unijom mnogi mladi ljekari se odlučuju napustiti našu zemlju.
“Ti ljudi se objeručke prihvataju, daje im se dobra plata, stan itd. Oni znaju cijeniti taj posao koji mi radimo, dok se ovdje u našem društvu to baš i ne cijeni”, kaže dr. Amir Džanić, predsjednik Podružnice sindikata ljekara u Domu zdravlja Velika Kladuša.
Dom zdravlja u Bosanskom Petrovcu ima ljekara gotovo koliko i ljudi u Upravnom odboru, a Dom zdravlja u Velikoj Kladuši u posljednjih godinu i po je napustilo šest ljekara. S nedostatkom ljekara dovodi se u pitanje i kvaliteta pružanja zdravstvenih usluga.
“Ne dolaze nam jer ih nema. Internista nam dolazi jednom sedmično i prima 10 pacijenata. To je kao kap vode u moru. A drugi specijalisti svakih 15 dana”, ističe dr. Fatima Mujić, ljekar u Domu zdravlja Bosanski Petrovac.
“Sada imamo problem da ljekari koji su ostali postaju opterećeni. Njihov posao moramo rasporediti na nas koji su ovdje. Bez finansijske naknade, uz istu platu liječimo trostruko više ljudi, odnosno, imamo trostruko više pacijenata”, objašnjava dr. Džanić.
Veće plate, bolji uslovi rada, edukacija, riješeno stambeno pitanje razlozi su zbog kojih bi mladi ljekari ostali, posebno u manjim sredinama. I sve dok se ne udovolji ovim zahtijevima bit će neizvjesno da li će domovi zdravlja ostati bez ljekara, a građani bez primarne zdravstvene zaštite.
