U medijima, primjerice, Bosna i Hercegovina nije samo tema kao zemlja lijepe prirode, već i zemlja s ruba. Ili na rubu - ekološke katastrofe. Naslovi poput ovih da “afera otpad trese državu”, ili da je “Bosna i Hercegovina u smeću do grla”, kao i da “ne postoji ekološka svijest” - samo su dio nepovoljne eko-slagalice.
Otpad se u razvijenijim zemljama Evrope već decenijama unazad odvaja, posebno papir, plastika, staklo, ostalo. Kod nas sve na gomili. Zaštita je okoliša ključna. Ona mora biti dio ozbiljne društvene strategije. Stanje, prema mišljenju zastupnice Naše stranke Nasiha Pozder, nije na nivou zadovoljavajućeg
"Mi možemo govoriti o selektivnom prikupljanju otpada unutar domaćinstava, ali ako kasnije mi nemamo gdje odvesti taj selektivno prikupljeni otpad – onda nismo ništa napravili. Dakle, sama infrastruktura ne prati niti osvještenost, niti ono što je zaista nužno da se promijeni", smatra zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH.
Ono na čemu pojedini opozicioni pojedinci već duže vrijeme inzistiraju svakako su rigidnije, strožije okolišne politike i kaznene mjere koje će destimulativno uticati na neodgovorne pojedince. Upitali smo građane smatraju li se ekološki osvještenima.
"Ima gepek. Vozim do kontejnera. Ali narod, stvarno, teško to radi. Ima roditelja kojima dijete ispusti papirić pa ga odmah za uho. Ima nas svakakvi."
"Nebriga prema okolišu je jedan od glavnih problema. Takvi smo ljudi, takvi su nam rezultati.”
Stanje se može promijeniti i popraviti, ali bez spremnosti svakog građanina da preuzme odgovornost za vlastitu okolinu, nema ni koraka napretku. Opći dojam koji se može steći je da ekološke svijesti u pravilu nema, i da je ona tek “incident” odgovornog pojedinca. Svaki put kada komad smeća, makar i opušak cigarete, bacimo na nepripadajuće mjesto - doprinosimo ekološkoj kataklizmi.
Resorna federalna ministrica, Edita Đapo ističe kako se zaštitom okoliša trebaju baviti svi, da ovaj segment mora biti prioritetniji, da ljudi trebaju biti odgovorniji, a da lokalni nivoi trebaju veći nivo posvećenosti uložiti u zaštitu životne sredine.
"Počela je da se razvija industrija reciklaže. Načelnici su trebali da obezbjede kontejnere za razdvajanje otpada, što oni nisu nikad, govoreći da su imali drugih prioriteta", kaže Đapo.
Tehnologija se razvija ističe Đapo. Postoje drugdje i spalionice otpada. Drugdje, dakle, ne u Bosni i Hercegovini. Za ovu tehnologiju, naime, ne treba posebno razdvojen otpad, već je moguće čak spaljenim otpadom proizvoditi i neku energiju. Moguće je, primjerice, proizvoditi toplotu.
"Znači, spalionice jesu profitabilne, ali vi morate imati dovoljan dotok otpada da bi bile rentabilne, da bi se ta investicija vratila", pojašnjava Đapo.
Izgradnja spalionica postala je praksa u razvijenim državama, gradovima i to bi trajno riješilo problem i u glavnom bh. gradu, govorili su ranije politički zvaničnici. Od toga za sada nema ništa. Otpad je bio i ostao tema tek povremeno otvorena u javnim raspravama.
