Vjerovijesnik, s.a.v.s., molio je Allaha, dž.š. riječima : Gospodaru moj poduči me realnom značenju stvari! U današnjem vremenu poremećenih vrijednosti i stremljenja, u društvu koje je sve komercijalizovalo, i na sve nalijepilo etiketu s cijenom, odnosno kad je sve došlo na prodaju, a dosta toga izgubilo vrijednost, teško je skoro pa i nemoguće realno sagledavati stvari…
Život je trening, na kojem se pripremamo za utakmicu života, odnosno za polaganje najvažnijeg ispita, pred Njime koji sve tajne zna… Koliko truda uložimo u pripremanju sebe za velike životne uloge, zavisit će i naši rezultati i konačna ocjena završnog ispita…Svako ko trenira želi da što bolji rezultat poluči, svako ko studira želi sa što boljom ocjenom da diplomira, svako želi da pred Gospodarom ponizno i skrušeno izgleda… Svako želi da spašen bude… Svako za sebe bira put… Svako sebi može i prijatelji i neprijatelj da bude…Na nama je da odlučimo…
Da bismo bili sretni, da bismo imali sređeno društvo, prvo trebamo imati sređenu porodicu, koja je osnovna ćelija društva, a da bi porodica bila sređena i korisna zajednici, treba svako od nas da izgradi sebe, piše SAFF.
Žena kao stup porodice i osoba od koje zavisi odgoj i razvoj djeteta, koje izrasta u čovjeka koji svojim djelovanje i ponašanjem treba da razvija i unaprjeđuje sistem vrijednosti, treba da bude posve svjesna svoje uloge i značaja za zajednicu.
Da bi mogli da odgojimo dijete, prvo moramo odgojiti sebe, i svoj identitet dovesti do nivoa nepokolebljivosti i čvrstoće koraka na putu koji vodi do jačanja islamskih vrijednosti i islamskog načina života. Žena kao prototip današnjeg društva, doima se izgubljenom i s vrlo nerealnim značenjem stvari poima svijet oko sebe.
Puno toga je žena žrtvovala da bi danas bila tretirana objektom, koji mami poglede s jambo plakata i ponižavanjem svoje ličnosti vrši prodaju bezvrijednih stvari i roba.
Žena je za status sluge u današnjem društvu, žrtvolava slobodu, čast, poštovanje i ženstvenost, kojom je Stvoritelj darovao, da na ovom svijetu robuje samo Njemu, tako što će čuvajući svoje dostojanstvo, čast, ugled biti žena, a ne potrošna roba na izlogu niskih strasti i pobuda…
Ovako ranjena i knofuzna žena, rastrgana između pošasti današnjice, raznih poroka koji kao vulkan prijete da dosegnu erupciju, koja će iz sebe da izbaci užarenu lavu i njome sprži sve vrijednosti i opustoši društvo, ne može da odgaja generacije, jer nije odgojila sebe da može, zna i umije da prepozna istinske vrjednote i realna značenja stvari..
Da bi žena bila majka, da bi odgajala buduće generacija po principima istinskih vrijednosti, prvo treba da zavoli svoju ulogu. Jer ljubav je presudna u svakom poslu i svakoj ulozi koju dobijemo u životu. Zavoljeti ulogu odgajatelja čovječanstva znači davati sebe i upoznavati svijet na principu realnog značenja stvari…Ljubav ne znači „znati” nego „upoznati”, težiti ka spoznaji sebe, kako bi upoznavajući sebe, odgajajući sebe, drugima prenijeli samo najbolje od onoga što posjedujemo. Jer svako daje od onoga što ima.. Tako se dobro trebamo zapitati šta je to što posjedujemo? Da li su to naši zagovornici na Danu sudnjem ili naši tužbenici i glasnici propasti.
Žena koja teži ka uzvišenim ciljevima života ne smije dopustiti da je moderne stihije progutaju, porobe joj intelekt, tijelo i srce. Jer tako porobljena, žena gubi identitet i ne može da odgovori zadaći koja joj je povjerena. A onaj ko svoju zadaću ne uradi kako treba, taj je osuđen da propadne. Da li neka od nas želi sebi propast? Želimo li da budemo žene, majke, ili samo hrpa upotrijebljenog materijala koji više nikomu ne treba ?
Da bismo bile osobe razumom obdarene kojima se i Svevišnji u Ku'ranu obraća, moramo da se držimo islamskih propisa, islamskog ahlaka, da naš stil života bude islam, naša misao bude iman, naša savjest bude sunnet, naša staza da bude staza spasa i spoznavanja. Naše oružje da bude naše znanje.
Naša uputa da bude u riječima: “Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1.-5.)
