Inače, imami, predavači i odgajatelji se u temama o odgoju često pozivaju, prvenstveno, na hadis Muhammeda, a.s. u kojem je poručio: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i bit će pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.“ (Buhari) Kada se ovome doda i često citirani hadis u kojem Pejgamber, a.s. daje triput majci prednost nad ocem, uloga majke još više dobiva na snazi. Stoga, odrastanje bez majke je svojevrsna trauma i njena uloga kao odgajatelja je nezamjenljiva.
‘Majka odgaja, a babo se sluša’
Međutim, u narednih nekoliko brojeva Preporoda nastojat ćemo pisati o jednoj dimenziji odgoja koja ima za cilj razmotriti kakvu ulogu otac ima u odgoju. Odgaja li uopšte otac, odnosno ima li tu ulogu sa svim njenim uvjetima i segmentima u porodici ili je njegova funkcija, poslije hraniteljske, neprikosnoveni autoritet koji bi se u drukčijim prilikama smatrao kadijom, sudijom ili funkcionerom koji ima posljednju, kategoričnu riječ bez ikakvih prigovora. Upravo se u bosanskom mentalitetu kao neki ideal oca postavlja se muškarac koji u kući “presijeca“ rasprave i molbe djece bez potrebe da se shodno djetetovom uzrastu objašnjavaju zabrane, a cijeloj porodici može presuditi ako udari šakom o stol. Kao neki motiv idealnih muslimanskih porodica jeste stav: s majkom se razgovara, majka odgaja, a babo se sluša. Iz ovakvog stava nastaje i emocionalni odnos: majka se voli, grli, ljubi, a babo poštuje. Ovaj serijal će pokazati da bi se moglo zaključiti kako prema islamskoj tradiciji zapravo prvenstveno otac, a ne majka, odgaja. Ipak, cilj serijala jeste ukazati na prirodan pristup odgoju djeteta kroz zajedničko roditeljsko učestvovanje u njegovom odgoju.
Lukmanovi savjeti sinu
Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:
“O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na Ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.
O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će navidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.
O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!”
(Kur’an, Lukman 13-19)
Ko je odgajatelj u Kur’anu?
Prije otvaranja ove teme u duhu Kur’ana, treba napomenuti da i Kur’an treba čitati uzimajući u obzir društveno-historijski kontekst, o čemu su bogate, ponekad i ekstravagantne, komentare ostavili učenjaci poput Fazlur Rahmana, Nasra Hamida Ebu Zejda, Tarika Ramadana i drugih. Stoga, manji broj dijaloga i scena između majke i djece, odnosno općenito dijaloga sa ženama u Kur’anu treba razumijevati u kontekstu društveno-historijskih i kulturnih okolnosti u koje je spušten Kur’an, te uloge i mjesta žene u njima. Iako se na različite načine razmatra odnos oca i sina u Kur’anu, za ovaj kontekst je važna odgajateljska uloga oca. Naime, dok se pozivamo na islam i pokušavamo dovesti u vezu majku s odgajateljskom funkcijom, muslimani ne obraćaju dovoljno pažnje da je u Kur’anu jedini duži opis situacije s odgajateljskim smjernicama između roditelja i djece, opis kada otac odgaja sina, a ne majka. Riječ je o savjetima koje Lukman daje svome sinu. Kako se onda desilo da se kur’anski tip odgajatelja: muškarac, muž, otac, babo, aba zamijeni skoro u potpunosti odgajateljicom: ženom, suprugom, majkom, mamom? To ostavljamo široj analizi, ali laički gledano posrijedi je posljedica lijenosti očeva, koja se ogleda u stavu da se djecom bave žene, koje i na sijelima trebaju sjediti tamo negdje s djecom u kuhinji, hodniku, a najbolje napolju da ne smetaju. Naravno, ovdje se može govoriti da očevi zbog posla imaju više obaveza pa ne mogu se posvetiti djeci, bez obzira što su u sve češćem slučaju, naročito u urbanim sredinama, i otac i majka zaposleni. Ali, uglavnom, u našem mentalitetu majka bi nekako trebala, nako što se vrati s posla, pored kuhanja, pranja, čišćenja, naći vremena i za djecu - to joj je obaveza prema islamu. Ali, vratimo se Lukmanu.
Odgajateljica u muslimanskoj kući
Nakon objašnjenja principa tevhida, što je ujedno i kur’anska hijerarhija, Lukaman odmah kaže sinu da poštuje roditelje i to u prvom redu majku. Ako se već želi majka staviti na pijedestal odgajateljice, onda bi se barem trebalo slijediti ovaj Lukmanov princip ugrađivanja u svijest djetetovu ko je i šta je majka. Da joj Allah, dž.š. daje mjesto odmah poslije tevhida, šehadeta, neki bi kazali i prije oca. Stoga, u ovakvom pristupu majci kao glavnom odgajatelju u porodici, iako se ne slažemo s time, majka ne može biti bez podrške, autoriteta i ona osoba s kojom se dijete raspravlja, jer ionako bude kako babo kaže. Krajnost ovakve situacije ili odnosa prema majci u muslimanskim domovima možemo gledati na muslimanskom Istoku, ali vjerovatno i u bosanskim muslimanskim kućama kao kulturološko nasljedstvo ranijih perioda. Naprimjer, u bivšoj državi u nekim muslimanskim porodicama supruga ili majka je pred djecom dobivala batine nakon što bi vratila dijete iz mekteba i sakrila pijanog muža, koji je jedva pogodio vrata svoje kuće. U duhu ove teme vrlo podsticajan komentar sure Leheb objavio je dr. Almir Fatić u Takvimu 2012. godine.
Vrlo interesantno je njegovo tumačenje Ebu Leheba kao negativnog personaliteta, kojem su se suprotstavljale Bošnjakinje tokom rigidnog komunizma.
Također, ne treba zaboraviti da prema islamskim principima musliman se može vjenčati s kršćankom ili jevrejkom. Stoga, ukoliko muž u ovakvom braku prepusti odgoj djece majci ne bi trebao očekivati od djece potpuno slijeđenje njegove vjerske kulture, kako prenosi preporod.
