Afera Agrokomerc najpoznatija je koja se desila u tadašnjoj SRBiH, a koja se i danas spominje. Ali nije jedina.
Slučaj Agrokomerca uzdrmao je tadašnje političko rukovodstvo u SRBiH. Nakon izbijanja požara 25. januara 1987. u fabrici, pokrenuta je istraga u kojoj služba državne bezbjednosti (SDB) preuzima kontrolu nad svim postrojenjima Agrokomerca. Tokom istrage je pronađeno da je napravljen propust kod instalacije protivpožarnog sistema. Počelo je ispitivanje finansijskog stanja kombinata i otkriveno pet falsifikovanih teleks naloga u visini oko 16 milijardi tadašnjih dinara.
Mjenice bez pokrića
Nalozi su adresirani iz Prištine, Beograda i Novog Sada, ali se Agrokomercu predbacivalo da posluje s mjenicama bez pokrića, u iznosu od 400 miliona dolara.
Duško Zgonjanin, republički sekretar za unutrašnje poslove, pokrenuo je akciju "Una", koja je imala za cilj da se slučaj rasvijetli do kraja.
Mjenica je uvedena u bivšoj SFRJ kao legalno sredstvo plaćanja. S posebnim vrstama mjenica moglo se raditi 90 dana, nakon isteka morale su biti likvidirane, odnosno obrnute.
Kako piše Wikipedia, Agrokomerc je poslovao s mjenicama bez pokrića. Podignuta je tužba zbog "kontrarevoluciornog djelovanja" protiv Fikreta Abdića, tada predsjednika PO SOUR Agrokomerca, kao i njegovih bližih saradnika. Sa političke scene uklonjen je Hamdija Pozderac, jedan od najutjecajnijih političara u Jugoslaviji, a poslije i njegova braća Hakija i Sakib, koji je bio general TOBiH u periodu 1986 i 1988. godine.
Postoje stavovi da je pravi cilj bio političko rukovodstvo SRBiH.
8. septembra 1987. godine Fikretu Abdiću je oduzet zastupnički imunitet. Pokrenuta je tužba. Predsjedništvo SKBiH donio je zaključak da je Hakija Pozderac imao političku odgovornost za slučaj Agrokomerc. Istog dana Hamdija Pozderac podnio je ostavku.
29. februara 1988. godine Više javno tužilaštvo u Bihaću podiglo je optužnicu "kontrarevolucionarnog djelovanja" protiv Fikreta Abdića, Hakije Pozderca, Ibrahima Mujića, Alije Aleševića i drugih, slijede hapšenja. Hakija je pušten iz zatvora, a mjesec nakon podizanja optužnice, pod nerazjašnenim okolnostima, umro je Hamdija Pozderac.
No ovo nije jedina velika afera koja je potresla tadašnju BiH i po kojoj je naš jedini grad na moru postao poznat.
Vikendice u Neumu
Afera Neum se odigrala 1988. godine. U pitanju je dodjela kredita državnim kadrovima u SR Bosni i Hercegovini kojim su građene vikendice u Neumu. Posljedice su dovele do prijevremenog penzionisanja nekoliko bh. političara kao i ostavku Branka Mikulića, predsjednika SIV-a.
Krediti su dodjeljivani na nezakonit način gdje je izgrađeno oko 280 objekata, piše Wikipedia.
Najviši dužnosnici dobijali su kredite bez formalnih zahtjeva uz velike olakšice. Među povlaštenim bili su: Duško Zgonjanin, Uglješa Uzelac, Rajka i Planinka Mikulić i drugi.
Dodijeljeno je oko 557 kredita od pet bh. banaka. Sam Todo Kurtović dobio je ukupno sedam kredita: tri stambena, dva za nepoznate namjene i dva bez ikakvog objašnjenja.
Iz Saveza komunista Bosne i Hercegovine isključeni su i prijevremeno penzionisani: Hrvoje Ištuk, Mato Andrić, Milanko Renovica, Munir Mesihović, Nikola Stojanović, Kažimir Jelčić, Alija Latić, Jerko Bradvica, Nedeljko Mandić, Izet Brković, Savo Čečur, Avdo Čampara.
