Sve veće tenzije između zemalja uslijed rata u Ukrajini I poremećaji na svjetskom tržištu uveliko utiču na cijeli svijet pa samim tim i na BiH.
Mnogi strahuju od nedostatka hrane otkako je otpočela invazija na Ukrajinu, jer je činjenica da BiH najviše ovisi o uvozu, tj od strane proizvodnje, a što je rezultat dugogodišnjeg neulaganja u našu poljoprivredu i potencijale koje imamo.
Glavni uzrok nestašice leži u činjenici da BiH proizvodi samo 20% svojih potreba, a sve zbog nedostatka podsticaja i neulaganja u naše vlastite poljoprivredne kapacitete.
Svjesni smo divljanja cijena u svim segmentima, a BiH se, na neki način, već suočava sa nestašicama koje će eskalirati do zime. Ukoliko neke od zemalja EU zabrane izvoz kako bi osigurale svoje potrebe, nije teško predvidjeti scenario naknadnih dešavanja o kojima upravo i govorimo.
Naša zemlja već odavno ne diktira visine cijena niti ih na bilo koji način kontrolišu.
To je posebno izraženo u ovoj izbornoj godini kada se političke elite koncentrišu na pitanje rušenja konkurencije, a strategija kontrole cijena i poboljšanja proizvodnje nije ni slučajno stavljena kao agenda političkog angažmana.
O mikro planiranju na kantonalnom i općinskom nivou bilo bi suvišno i govoriti jer je proces subordinacije i koordinacije odavno izbačen kao mogućnost djelovanja.
Ipak, ostaje nam da se nadamo da se crne slutnje neće obistiniti i da će ostatak svijeta smoći snage da zaustavi sukob koji će nas sve vratiti nekoliko stoljeća unazad. Od naših političkih sila teško da se možemo bilo čemu nadati.
