Dretelj je malo naselje pored Čapljine. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu na mjestu logora je bila kasarna koju je činilo pet hangara i dva tunela. Dretelj je, prema svjedočenjima logoraša, bilo jedno od najgorih mučilišta u okviru samoproglašene Herceg-Bosne.
Logor je uspostavljen u maju 1992. godine i služio je za zatvaranje preostalih Srba u dolini Neretve. Osnovao ga je HOS, a nakon pogibije Blaža Kraljevića upravljanje logorom preuzima HVO. Kroz logor je prošlo 200-ak Srba i više od 4.000 Bošnjaka.
Osnivanje takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 18. novembra 1991. imalo je dugoročno jasan cilj – podjelu Bosne i Hercegovine prema dogovoru Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz Karađorđeva. Dogovor je u velikoj mjeri pratio granice Sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. godine.
U povodu predstavljanja knjige Istina o Dretelju koju je izdalo Udruženje logoraša Stolac razgovaram sa Amerom Obradovićem, recenzentom ovog djela. Obradović je jedan od brojnih maloljetnika koji je preživio logor samoproglašene Herceg-Bosne.
Velika je sličnost između stradanja Bošnjaka u logorima samoproglašene Herceg-Bosne i Jevreja u Trećem Reichu. Možemo li reći da je knjiga nastala iz potrebe za dokumentovanjem zločina kao što su radile jevrejske institucije nakon Drugog svjetskog rata?
- Kada je počeo Drugi svjetski rat, Simon Wiesenthal je radio kao arhitekta i živio je u Lavovu, u Ukrajini. Preživio je pet nacističkih koncentracionih logora među kojima i Mauthausen iz kojeg su ga Amerikanci oslobodili 1945. godine. Nakon rata, sve do smrti 2005. godine, svoj život je posvetio lovu na naciste, a njegov Centar Simon Wiesenthal je postao simbol potrage za istinom i pravdom nakon holokausta.
U Udruženju logoraša Stolac ima logoraša koji su preživjeli pet logora takozvane Herceg-Bosne. I odlučili su da se istinom bore protiv zločina i nepravde koja je počinjena nad Bošnjacima u Hercegovini. Veliki književnik Umberto Eco rekao je: 'Ludaci i djeca uvijek govore istinu'. U ovom prkosnom udruženju neki su bili djeca kada su ih progonili i zatvarali u kocentracione logore Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, a danas ih neki smatraju ludacima zato što se uzaludno boriti sa vjetrenjačama nacionalizma i zaleđenog konflikta u Bosni i Hercegovini.
Ipak, radi se samo o hrabrim ljudima. Istina o Dretelju samo je nastavak borbe najefikasnijim sredstvom - dokumentima i svjedočenjem preživjelih žrtava logora i stoga odajem poštovanje izdavaču Udruženju logoraša Stolac na čelu sa agilnim Amerom Đulićem i priređivaču Edimu Šatoru, kako na hrabrosti i istrajnosti tako i na pisanoj ostavštini za buduće generacije.
Ljudi su davali i 1.000 maraka
- Knjiga obiluje vrlo potresnim svjedočenjima logoraša i presudama sudova. Da li se kroz čitanje knjige može povezati motiv, metode i cilj ovakvih logora?
- Ono što je za mene, kao bivšeg logoraša najvažnije, jesu svjedočenja žrtava Dretelja. Tako Stočanin Denis Šarić svjedoči: 'Sa nas su skinuli sve uniforme HVO-a, a nakon par dana Vide Palamata zvani Dugi i Krešo Rajić su već hodali po hangarima i tražili novac od zatvorenika. Krešu i Dugog znam od prije rata. Oni su svakodnevno bili u Dretelju i vodili su glavnu riječ i pitali se, te obilazili straže. Dobro se sjećam Dugog i Kreše koji su ušli u hangar sa nekom vrećom kao od brašna i rekli da moramo predati sav novac i sve dragocjenosti i da će nam se to po našem izlasku sve vratiti. Ogromna količina novca i zlata im je predata i nikad je niko nije vratio. Sjećam se ljudi koji su davali i hiljadu maraka (oko 500 eura)'.
Zašto je važno govoriti istinu o dešavanjima na prostoru samoproglašene Herceg-Bosne? Koji je cilj objavljivanja knjige dokumenata i svjedočenja o strahotama koje su se desile u logoru Dretelj?
- Nažalost, svjedoci smo skoro narkomanske potrebe da se određene političke 'elite' hrane glorifikacijom presuđenih ratnih zločinaca. Ta ovisnost je produkt spomenutog zaleđenog konflikta i konstantne težnje da se vaskrsnu zločinački projekti poput tzv. Herceg-Bosne. Takva bolesna težnja, u kojoj je Franjo Tuđman kao osnivač mitske Velike Hrvatske, a koja je nažalost 'legitimna' u javnom, a naročito u političkom diskursu, može se pobijediti samo istinom i borbom za istinu.
Istina je jedina detoksikacija za ovu bolesnu, na mržnji i zločinima utemeljenu težnju. Kada je 29. novembra 2017. godine Haški sud pravomoćno osudio čelnike tzv. Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora, a Franju Tuđmana stavio na vrh piramide udruženog zločinačkog poduhvata, otvorena su vrata istini. U ovoj knjizi dokumentiran je čitav tok tog dokazanog i presuđenog zločina na primjeru koncentracionog logora Dretelj.
Onaj otrov kojeg je Slobodan Praljak popio prilikom izricanja kazne od 20 godina zatvora ustvari je osnovni sastojak te zločinačke tvorevine koja je bila kreirana ekskluzivno za Hrvate iz Bosne i Hercegovine kao naci-banana paradržava koja treba da se priključi tzv. Velikoj Hrvatskoj i njenom neupitnom vođi Franji Tuđmanu.
Iako je projekt samoproglašene Herceg-Bosne propao, on i dalje živi u imenima pojedinih institucija i udruženja, a većina predstavnika hrvatskog naroda iz BiH i dalje gaji simpatije prema tvorevini koja je osuđena u Haagu. Možemo li povući paralelu između samoproglašene Herceg-Bosne i Hrvatskog narodnog sabora (HNS)?
- Dokumenti iz ove knjige sežu u 1991. godinu, pa javnost ima priliku upoznati se sa zaključcima sa druge sjednice Hrvatske zajednice Herceg-Bosna održane u Duvnu, današnjem Tomislavgradu, u kojima se osnivanje te paradržave smatra 'pravnom podlogom za ulazak ovih teritorija u Republiku Hrvatsku'. Pored Mate Bobana i drugih, ruku uvis za ovu odluku je podigao i Ivo Lucić koji se danas predstavlja kao 'znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest' i koji je jedan od glavnih tumača aktuelnih zbivanja na javnoj televiziji, na HRT-u. Lucić je u biti bio Tuđmanov glavni SIS-ovac zadužen za tzv. Herceg-Bosnu. Taj Lucić nerijetko govori o islamskom ekstremizmu, na što se poziva i njihova estradna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a 'čedo' u čijem nastanku je Lucić učestvovao je pred Međunarodnim sudom okarakterisano kao udruženi-zločinački poduhvat (UZP).
Citirat ću još jedan od zaključaka sa spomenute sjednice 'Naši zastupnici u Skupštini RBiH dužni su slijediti upute Herceg-Bosne'. Na što ovo podsjeća? Pa na Čovićev HNS. Radi se o jednoj nevladinoj organizaciji koja pretenduje da bude zakonodavna, izvršna i sudska vlast na zamišljenom teritoriju kojeg danas kontrolira HDZ BiH. HNS nije ništa drugo nego nelegalan pokušaj uzurpacije vlasti, paradržavna kreacija kao što je to bila i tzv. Herceg-Bosna.
Čitajući knjigu uočio sam i grafički prikaz opština koje su trebale biti sastavni dio tzv. Herceg-Bosne. I ta me karta vratila 26 godina unatrag. Upravo sa tim granicama, ucrtanim crnim flomasterom, stajala je jedna slična karta u Koštanoj bolnici, gdje sam kao 17-godišnjak bio logoraš tri mjeseca.
Kakva je sličnost između nacističkih logora i logora samoproglašene Herceg-Bosne od kojih je Dretelj najzloglasniji?
- Dokumenti iz knjige Istina o Dretelju potvrđuju da je iza stvaranja Hrvatske zajednice Herceg-Bosna stajao sistem. Na suđenju Adolfu Eichmanu u Jerusalemu, u čijem pronalaženju nakon dosta godina skrivanja u Južnoj Americi je učestovovao i spomenuti Wiesenthal, izrečeno je mnogo osuda uz svjedočenje stotina žrtava. Radi se o njemačkom oficiru, jednom od ključnih za protjerivanje i deportaciju Židova u koncentracione logore, suodgovornim za smrt najmanje šest miliona ljudi. Osuđen je na smrt 1962. godine i obješen u zatvoru Ramla u Izraelu.
Američka književnica Hannah Arendt pratila je tok suđenja i bila je zaprepaštena kako Eichmann o svemu, pa i kada se radi o ljudskim životima govori kao surovi birokrata, izvršilac radova, pa je i sam podnaslov knjige, Banalnost zla, često korišten kao teza da je svaki čovjek u određenim okolnostima sklon zločinu. Te je teze Arendt pobijala i smatrala nepravilnim tumačenjem svoga djela. Kad se vratimo na žrtve tzv. Herceg-Bosne jasno je da je postojao sistem ali i ogromna podrška 'običnih ljudi' koji su se svjesno stavili u službu tog sistema, a protiv jednog naroda, protiv svojih komšija. Projekt je bio totalno čišćenje Bošnjaka sa prostora koje je kontrolisao HVO. Dokumenti i svjedočenja u ovoj knjizi u slučaju Stoca, Dubrava, Hercegovine... to i potvrđuju. Uostalom, Vijeće Suda u Haagu se 'uvjerilo da je HVO, kada je počinio te zločine nad muslimanima, te zločine nad njima činio konkretno i isključivo zato što su muslimani'.
Jedan od ključnih toponima tih zločina jeste koncentracioni logor Dretelj. Kako je istina bila ključni motiv, ali i način odnosa prema svim žrtvama, ova knjiga govori i o stradanjima Srba, još od aprila 1992. godine. U Dretelju su prvo stradali hercegovački Srbi, a knjiga donosi dokumente, presude koje su važne za suočavanje sa prošlošću.
Brutalna su svjedočenja o doktoru koji batina svoje pacijente umjesto da ih liječi. Tako je S. S. imao 19 godina i u Dretelju je natjeran da pije naftu. Dobio je jake bolove u stomaku i obratio se ljekaru u ambulanti logora. Doktor mu je operisao slijepo crijevo bez anestezije. I dok je Dretelj u prvoj fazi, tokom 1992. i do proljeća 1993. godine, služio da se očiste ostaci srpskog stanovništva sa prostora tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, Dretelj je tokom 1993. pretvoren u zločinačku kaznionicu, koncentracioni logor za masovno i sistemsko čišćenje Bošnjaka sa prostora južne Hercegovine.
Dretelj, uz Omarsku i Manjaču, predstavlja najmonstruozniji koncentracioni logor na kraju 20. vijeka koji je postojao u Evropi. Kao što su Auschwitz, Mathausen, Dachau, Treblinka... trajna mrlja, ne samo Njemačke, nego i čovječanstva, kao što je Jasenovac simbol stradanja u Drugom svjetskom ratu, tako će i Dretelj ostati upamćen kao trajna mrlja hrvatske politike i opredjeljenja da se nevini ljudi ubijaju, muče, izgladnjuju i ponižavaju na najprimitivnije načine. O masovnosti i sistemskom čišćenju jednog naroda sa prostora južne Hercegovine, ako u obzir uzmemo sve izvještaje o logorašima i činjenice da je kroz logor Dretelj prošlo preko 4.000 hiljade Bošnjaka, jasno je da se radilo o ključnoj tački stradanja i stoga ova knjiga ima vitalnu važnost za sjećanje i odnos budućih generacija prema zločinu, istini i pravdi.
Izvor: Al Jazeera