Minimum je da se u BiH uradi 15-20 kadaveričnih transplantacija godišnje kako bismo počeli razgovore o pristupu Eurotransplantu
Teško oboljeli bh. građani, koji godinama čekaju transplantaciju organa, sve više gube nadu da će dočekati takav zahvat. Godinama očekuju bar mali pomak države i njenih institucija u pravcu većeg broja transplantacija koje vraćaju život oboljelima. Nažalost, broj transplantacija je godinama sve manji. Nadu gube i da će Bosna i Hercegovina pristupiti Međunarodnoj fondaciji za razmjenu organa – Eurotransplantu.
NEBRIGA INSTITUCIJA
Predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata u FBiH Tomislav Žuljević naglašava kako aplikacija za ET sama po sebi nije problem.
– Naš najveći problem je ispuniti uvjete za aplikaciju. Dakle, potrebna je posebna zakonska regulativa vezana za donorstvo i transplantaciju, što smo mi u FBiH ispoštovali izmjenama i dopunama Zakona iz novembra 2017, usvojenog u oba doma Parlamenta FBiH. Međutim, Republika Srpska u vezi s tim pitanjem nije uradila ništa, kaže Žuljević za Oslobođenje.
Ipak, najvažnija stvar za približavanje ET-u je broj prikupljenih i transplantiranih organa od preminulih. Ako nemamo, upozorava naš sagovornik, tzv. kadaveričnih transplantacija (transplantacije od umrlih osoba), a da imamo sve drugo što je potrebno za ulazak u ET, ne bismo imali pravo aplikacije.
– ET nije vezan za žive srodne i nesrodne transplantacije. Ovih transplantacija možete imati 100, ali ako nemate transplantacije od umrlih osoba, ne možete pristupiti ET-u. Minimalno je da imate 15-20 kadaveričnih transplantacija godišnje, kako biste uopće mogli ući u razgovore o pristupu Eurotransplantu. Po ovome možemo zaključiti da je naša zemlja miljama daleko od ulaska u ET. Ako tome dodamo još i nedostatak ministarstva zdravstva na državnoj razini, dolazimo do još većih prepreka i problema, naglašava Žuljević.
I državni zastupnik SDP-a Saša Magazinović zatražio je odgovor na pitanje šta je Vijeće ministara BiH konkretno posljednjih mjeseci poduzelo po pitanju modificirane inicijative za upućivanje pisma namjere za pridruživanje zemlje Eurotransplantu.
– Ključna poruka je da se, dok ljudi umiru u BiH već duži niz godina, nadležni igraju Boga. Dakle, oni pokušavaju biti ti koji upravljaju odlukom da li će neko živjeti ili neće. I to je izuzetno loša stvar, koja je primjer nebrige institucija u ovom slučaju za živote građana, upozorava Magazinović u izjavi za Oslobođenje, dodajući da je još prije 11 godina vrlo jasno dato do znanja da jedino države mogu biti članice.
NEMA NI ZAHTJEVA
ET ne interesuje kako ćemo se mi organizovati unutar države. I prof. dr. Halima Resić, predsjednica Donorske mreže BiH, naglašava da RS i Brčko distrikt čak nemaju ni liste čekanja niti se vrše kadaverične transplantacije.
– Da bi se BiH pridružila grupi država pri Eurotransplantu, potrebno je da imamo mnogo veći broj donora. A u tom smislu, izuzetno je bitna podrška javnosti i medija, posebno političara i nadležnih institucija. Govorim o sistemskoj podršci, ne populističkoj, u kojoj se teško stanje u oblasti doniranja organa i transplantacija koristi za sticanje političkih poena, bez ozbiljnog istraživanja, poručuje prof. dr. Resić.
Iz Ministarstva civilnih poslova BiH su nam potvrdili da zahtjev za članstvo BiH u Eurotransplantu neće biti predat do kraja godine.
