“Kur’an ima rješenje za sve”, “Kur’an je lijek za svaku bolest”, “Kur’an nudi izlaz iz svake situacije” – ovo su rečenice koje smo u prilici često čuti u svakodnevnom životu. Ali, da li si ikada bio svjedok duševnom preporodu tebi bliske osobe koja je pronašla konkretno rješenje za svoju životnu situaciju u Kur’anu? Kaže Uzvišeni: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.) Da, Kur’an je zaista sigurni i djelotvorni lijek za svaki problem ako ga vjernik uistinu uzme kao svjetionik po kojem se nedvojbeno orijentiše u svom životu, i ispravno razmišlja o njegovim značenjima.
Kaže Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24.) Pa hajde da otključamo katance i pročitamo zajedno životne primjere koji će nas naučiti kako je Kur’an u stanju preobratiti svakodnevne tegobe u bašče radosti i blagostanja, tjeskobu u prsima u široka polja kojima se kraj ne nazire i tugu u srcu zamijeniti ljepotom i zadovoljstvom čiji će trag zauvijek ostati. Kako i ne bi kad je Kur’an govor Mudrog, o svemu obaviještenog, hvale vrijednog.
1. Provela sam pune tri godine u potrazi za doktorima, narodnim lijekovima i čajevima kako bih, uzimajući sve moguće uzroke, konačno ostala trudna, sve dok jednog dana, a bila sam blizu da sasvim pokleknem, nisam čula ajet: “Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.” (Mu’min, 57.) Rekla sam: “Ako je Allah kadar stvoriti nebesa i Zemlju, onda nema sumnje da je kadar učiniti mene – nosećom.” Nije prošlo puno vremena, obradovana sam viješću da ću postati majka.
2. Radila sam određene velike grijehe zbog pritiska muža kako bih zadobila njegovu ljubav, iako sam znala da su moji postupci pogrešni, sve dok jedne prilike nisam pročitala Allahov govor: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (Nur, 63.) Srce je plakalo iz straha od Allahove kazne, pa nakon toga, nikada se nije desilo da se vratim grijesima koji su me prividno približavali mužu, a potpuno udaljavali od Allaha.
3. Imao sam običaj obavljati određene ibadete ili svakodnevne životne obaveze osjećajući veliku lijenost, iako sam bio svjestan njihove obaveznosti i nagrade. “O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?” (Es-Saff, 2) – ajet je koji me uvijek iznova vraćao i osvješćivao da budem odgovorna i marljiva osoba u svakom segmentu svog života, a posebno u odnosu prema Allahu.
4. Moram vam priznati nešto u vezi sljedećeg ajeta: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69.) Pohađala sam školu za učenje Kur’ana, uzimajući ovaj ajet kao moralni podstrek, pa me Allah počastio znanjem, hifzom i razumijevanjem Kur’ana.
5. Strasti su me obuzimale sa svih strana, utječem se Allahu od toga, dok nisam saznao za ajet: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Taha, 131.) Stalno sam ponavljao “bolja i vječna”, sve dok sasvim nisam ostavio griješenje.
6. Desila se svađa između mene i mog brata pa mi je jednog dana poslao poruku popraćenu uvredama i potvorama, bolnim riječima i neosnovanim sumnjama. Poželio sam uzvratiti istom mjerom, međutim spriječile su me riječi jednog od Ademovih sinova kada je rekao: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.” (El-Maide, 28.)
7. Bio sam od ljudi koji su često činili istigfar (tražili oprost) za grijehe koje sam činio, dok mi jednom nije došao šejtan s mislima: “Stalno tražiš oprosta za grijehe, a ne ostvaruju ti se sve dove koje Allahu uputiš?” Izvukao sam ogromnu pouku za svoj slučaj iz riječi Uzvišenog: “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.” (En-Nisa’, 147.)
8. Konstantno sam u tajnosti griješila prema Allahu. Počela sam se sasvim slučajno družiti sa dobrim društvom vjernika, i odlučila se pokajati za sve učinjene grijehe, pa mi je jednog dana oko zapelo na ajetu: “Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.” (El-Isra’, 25.) Plakala sam i u isto vrijeme bila sretna što i za mene ima nade i izlaza.
9. Ja sam tragalac za šerijatskim znanjem. Tog dana, zaustavio sam se kod riječi Uzvišenog: “Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.) Potresao sam se i gorko zaplakao jer sam propustio mnoge noći u kojima sam bio budan, a nisam stao pred Gospodara i klanjao makar dva rekata. Ovaj ajet bio je moj novi početak na tom polju i molim Allaha da nikad i ne prestane.
10. “I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili.” (El-Kehf, 49.) Već dvadeset godina kada sam god proučio ovaj ajet, osjećao sam da je meni lično objavljen, pa redovno vršim samoobračun jer znam da mi osim iskrene tevbe ništa drugo neće pomoći.
Skupi snage u ovom momentu i zapitaj sebe, da li ti ovako pronalaziš pouke u Kur’anu, kako to rade Allahovi robovi pomenuti u 10 navedenih različitih svjedočenja?
HANKA VLAHOVLJAK
