Politička situacija u Bosni i Hercegovini je po ko zna koji put završila u zapletu gdje politički lideri miješaju različite teme što dodatno ne samo da zbunjuje javnost nego i u magli informacija skriva stvarne želje i motive pojedinačnih politika u državi.
Načelno sve značajnije političke opcije u Bosni i Hercegovinu podržavaju put države u Evropsku uniju i ispunjavanje uslova. To uključuje i stranke iz RS-a sa vladajućim SNSD-om koje se protive NATO putu, ali zvanično i dalje podržavaju EU put. Isto vrijedi i za HDZ i njegovog lidera koji je čak laskavo nazivan "šampionom evropskog puta BiH".
Šta se mora ispuniti
Da bi Bosna i Hercegovina kako-tako nastavila svoj evropski put ključno je da otvori pregovore o pristupanju. Da bi došlo do otvaranja pregovora, a što je sinoć istakao i državni parlamentarac iz Naše stranke Predrag Kojović neophodno je usvojiti tri zakona: Zakon o sudovima, Zakon o sukobu interesa i Zakon o pranju novca kojeg je potrebno usvojiti još samo na Domu naroda.
Osim ova tri zakona, pitanje koje bi dalo legitimitet zahtjevu za otvaranje pregovora jeste postizanje sporazuma sa FRONTEX-om o kontroli granica. Vijeće ministara je usvojilo, a što po hitnom postupku trebaju da usvoje i Predstavnički i Dom naroda izmjene Zakona o VSTV, to jeste odredbe koje nisu bile do kraja uređene u zakonu usvojenom prošle godine.
Dakle, ova tri tehnička zakona su ono što bi bilo dovoljno da Evropska unija u martu Bosni i Hercegovini da zeleno svjetlo za otvaranje pregovora. Ništa manje, ništa više.
Zahtjevi Čovića i Dodika
Ali tu dolazi do političkih igrica gdje Milorad Dodik i Dragan Čović u evropski put pokušavaju da ugrade svoje političke ciljeve za koje su svjesni da bi druga strana ih teško prihvatila. Kratak rok koji postoji za ispunjavanje uslova za otvaranje pregovora samo daje dodatnu dramatičnost i izgled hitnosti za Dodikove i Čovićeve zahtjeve.
Dragan Čović je u priču o otvaranju pregovora i usvajanju ova tri tehnička zakona uspio da ugura priču o izmjenama Izbornog zakona u dijelu koji se tiče izbora člana Predsjedništva. Ovo je čisto politički cilj HDZ-a, koji u ovom trenutku apsolutno nikakve veze sa otvaranjem pregovora o pristupanju. Naravno, pitanje izbora članova Predsjedništva će se morati riješiti u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i ukinuti diskriminaciju, ali to teško pitanje u ovom trenutku nije akutno.
Ukoliko je Čović iskren u tome da želi da Bosna i Hercegovina ide ka EU on u ovom trenutku neće otvarati druga puno teža pitanja, a u slučaju da se to ne desi nositi će krivicu za blokadu evropskog puta.
Zahtjevi Milorada Dodika su puno opasniji po državu. Dodik je u priču o evropskom putu ultimativno uključio pitanje stranih sudija u Ustavnom sudu i zahtjev za njihovom zamjenom. Treba istači, da strane sudije same po sebi nisu prepreka za ulazak BiH u Evropsku uniju, ali je potrebno da domaće vlasti donose odluku o sastavu Ustavnog suda. Ipak ni to nije pitanje koje je vezano za otvaranje pregovora.
Tehničke izmjene Izbornog zakona
Konačno, treći nivo političkog nereda jeste pitanje tehničkih izmjena Izbornog zakona. Visoki predstavnik je krajem decembra dao ultimatum domaćim političkim liderima da se dogovore o poboljšanju izbornog procesa, ili će on u suprotnom da nametne tehničke izmjene. Politički lideri su nakon toga ušli u određene pregovore, ali se čini da nisu ništa dogovorili.
Pitanje tehničkih izmjena Izbornog zakona također nije vezano za otvaranje pregovora, ali je vremenski rok vezan za mjesec mart zbog održavanja lokalnih izbora i ulaska u implementaciju tehničkih promjena. Također, tehničke izmjene nisu organski vezane za izmjene koje se tiču Predsjedništva BiH i kršenje ljudskih prava i ako su cilj pošteni izbori mogu se donijeti i bez toga.
Ukoliko dođe do propasti nastojanja za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom to neće biti zbog neusvajanja izmjena Izbornog zakona i Ustava koje se tiču Predsjedništva ili Ustavnog suda, nego jer Čović i Dodik nisu podržali zakone koji se tiču evropskog puta BIH u trenutnoj fazi.
Ako ne pristanu na usvajanje zakona, to će pokazati da Dodik i Čović Evropsku uniju koriste samo kao polugu kojom žele slomiti probosanske stranke kako bi ostvarili svoje strateške interese u domaćoj političkoj areni.
