Memorijalni centar u Potočarima postaje sve prazniji, s obzirom da je završen protokolarni dio obilježavanja godišnjice genocida, a uz to je i obavljen ukop posmrtnih ostataka 14 žrtava pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na podrinjskom prostoru.
U dolini bola i tišine sada ostaju posmrtni ostaci 6.715 osoba, koje su na najmonstruoznije načine likvidirane za vrijeme genocida u Srebrenici, počinjenog u ljeto 1995. godine. Upravo bijeli nišani vječni su neizbrisivi dokaz razmjera najvećeg ratnog zločina počinjenog u Bosni i Hercegovini.
Klanjanju dženaze i ukopu prethodilo je obraćanje zvanica tokom komemoracije, a potom odavanje počasti i polaganje cvijeća žrtvama genocida.
Kao i svih prethodnih godina, obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi koji su nakon komemorativnog i vjerskog programa počeli napuštati kompleks Memorijalnog centra u Potočarima.
Oni koji su pronašli barem nekompletne posmrtne ostatke svojih najmilijih sada imaju mjesto na kojem mogu proučiti fatihu djeci, braći, rođacima…dok drugima ostaje nada kako će se posmrtni ostaci pronaći u nadolazećem periodu.
Srebrenica će za nekoliko sati ostati praznija za visoke zvanice, porodice ubijenih koji žive daleko od svog rodnog mjesta, ali i sasvim običnih građana koji su pohodili gradskim ulicama. S druge strane, ostaje punija za 14 grobnica, 14 nepotpunih skeleta i isto toliko tabuta.
Nekada prosperitetan gradić, bogat vrijednim i radnim narodom za veoma kratko vrijeme obliven je krvlju nedužnih civila koji su ubijeni u etničkom čišćenju jednog naroda. Genocid počinjen u julu 1995. godine potpuno je promijenio sliku Srebrenice.
Oni najuporniji, a iz današnje perspektive i najhrabriji u poslijeratnim godinama odlučili su se vratiti na svoja ognjišta, međutim društveno-politička kretanja dovela su do neprosperitetnosti ove lokalne zajednice.
Srebrenica je danas gradić bez autobuske stanice, pekare, banke, sa teretom teškim 8.372 nevine žrtve koje su imale svoje snove i nadanja.
Oni koji su živjeli ili još uvijek tamo žive poručuju da se nikada ne smije zaboraviti ono što se desilo. To mora ostati podsjetnik, kako se više nikada i nikome ne bi ponovilo, uz pogled na budućnost i ulaganje napora da se tom gradiću vrati sjaj koji je nekad imao.
