„Opkolili smo kasarnu, ostavili samo jedan dio kako bi se neprijateljska vojska mogla povući. Postavili smo mitraljeze i puškomitraljeze, mogli smo pucati, ubijati, ranjavati-ali to nikad nije bio naš cilj, već oslobođenje grada i države. Tog jutra, neprijateljska vojska se povlačila u kordonu po dva vojnika, pod punim naoružanjem, nismo pucali. Ja zato danas osjećam čast i ponos što sam bio jedan od ljudi koji su sačuvali svoj vojnički kodeks“-rekao je na obilježavanju 25. godišnjice oslobođenja kasarne Grabež Senad Šarganović, ratni komandant 501.bihaćke brigade.
Dan kada je oslobođena kasarna na Grabežu, bio je dan kojeg su Bišćani godinama čekali, jer je sa ovog položaja ispucana i prva granata na grad u maju 1992.godine, te odakle je sijana smrt po civilima u bihaćkoj kotlini. Ova vojna akcija je otvorila vrata za sve slijedeće akcije, poslije ove izvojevane pobjede svih jedinica i brigada Petog korpusa, redale su se pobjede, rekao je Hamdija Abdić Tigar, jedan od komandanata koji je učestvovao u ovoj akciji. „Nije bilo jedinice ili brigade u Petom korpusu koja u jednom trenutku u ratu nije učestvovala u borbama na Grabeškom platou. Nema jedinice, a da makar jedan njen pripadnik nije ovdje izgubio život, zato je ovaj plato i natopljen krvlju naših saboraca. Stoga je i potrebno da oslobođenje kasarne Grabež i svi događaji koji su se izdešavali, bude preneseno mlađim generacijama kako historijske činjenice ne bi bile zaboravljene“-rekao je tokom svojevrsnog historijskog časa okupljenima na Platou nekadašnji komandant 502.bihaćke brigade, Hamdija Abdić. Upravo zato, trebala bi početi izgradnja Parka Grabež, koji bi bio svojevrsni muzej na otvorenom, gdje bi se kroz različite opise odigranih bitki, održavanje historijskih časova mlađim generacijama, historija otrgla od zaborava-rekao je Ermin Zulić, ministar za pitanje boraca u Vladi USK-a. Dodao je i da se na Grabežu odbranio i Bihać, ali i država BiH.
Obilježavanje je održano u organizaciji Planinarskog društva Grabež, čiji su članovi danas odrasli ljudi, koji su u ratu bili djeca, te su na ovaj način htjeli dati doprinos kako bitka za Grabež ne bi bila zaboravljena.
