SERIJA
Pratila sam brojne, uglavnom američke i engleske serije čiju nijednu epizodu nisam propuštala. Ipak ću ovom prilikom izdvojiti američku seriju The Mentalist, koja se emitovala kroz sedam sezona. Zanimljiv sadržaj, dobar scenario, režija, gluma, a posebno nesvakidašnji i neodoljivi šarm glavnog protagoniste koji je svojim umnim igrama uvijek korak ispred fornenzičkih analiza i istražitelja, naprosto su me oduševljavali iz epizode u epizodu.
FILM
Posljednje dvije godine malo pratim novitete filmske industrije mada sam istinski zaljubljenik u tu vrstu umjetnosti. Zahvaljujući savremenim tehnologijama, barem jednom sedmično se vratim filmovima koji su obilježili moju mladost, ne samo mladost, jer postoje oni kultni, svevremenski filmovi koji se s istinskim užitkom mogu gledati i danas, a gledat će se uvijek. Jedan on njih je Casablanca.
KNJIGA
Ovom prilikom ću izdvojiti kratki, debitantski romana Ernesta Sabata, Tunel. Negdje sam davno pisala da me Sabato oduvijek fascinirao kao genijalni fizičar koji je okrenuo leđa fizici zbog književnosti. Sabatov antijunak, slikar Juan Pablo Castel se strasno zaljubljuje u djevojku koja jedina na izložbi posebnu pažnju posvećuje skrivenom, a ključnom detalju na njegovoj slici, prozoru u uglu slike koji u biti daje njegov pogled na stvarni svijet iz mračnog, samotničkog tunelskog prostora u kojemu on bitiše. Izuzetno vješto Sabato dočarava gradaciju slikarevih emocija i postepenu transformaciju njegove ljubavi u opsesivnom, bolesnom ljubomorom uzrokovanu mržnju, koja ga naposljetku pretvara u ubicu svoje muze i ljubavnice. Njegove rečenice su kratke, jezgrovite, bez previše atributa i objašnjenja. U ovom romanu on zapravo istražuje mračne kutke ljudske svijesti, vrlo vješto dočarava grčevitu borbu s vlastitim demonima i opsesijama.
MENI JE MUZIKA UNIVERZALNI LIJEK
U svakom dobru, svakom raspoloženju je volim slušati. Od stare dobre sevdalinke, starogradske, klapske, tamburaške, do popa i roka. Podjednako su mi važni i muzika i tekst, često je čak bitnije od vokalnih sposobnosti izvođača ono nešto što je jedini pokazatelj istinske umjetnosti, ono nešto što nam dušu takne. Nabrojat ću samo neke kojim se uvijek iznova vraćam. Grupe „Azra“ i njihov genijalni frotmen Branimir Štulić, cinik, buntovnik, pjesnik. Pa „Bijelo dugme“ (posebno sa Bebekom i pjesmama na stihove Duška Trifunovića), „Riblja čorba“ (Bora je odličan pjesnik), EKV, pa dragi Oliver Dragojević, Đorđe Balašević, Arsen Dedić, Mišo Kovač. Ima ih, nema prostora za nabrojati.
