To su građani i aktivisti Novog Grada, koji su se za BUKU osvrnuli na dosadašnje proteste, ali i najavili nastavak borbe, za koju još jednom naglašavaju da je važno shvatiti da je zajednička.
Direktorica osnovne škole „Sveti Sava“ Marina Ovuka bila je jedna od pokretača školaraca i podizanja svijesti među mladima prije nekoliko godina, da je ovo problem koji se tiče sviju nas. Tada su prvi ispred škola pokušali skrenuti pažnju javnosti na ovaj problem.
„Pokušali smo da ukažemo na opasnost koja vreba. Tada smo svi skupa uključujući učenike od 6. do 9. razreda išli sa pripremljenim transparentima. Učešće su uzeli i naši mladi iz filmske sekcije, koji su snimali priloge i pravili. Pravili smo protestnu šetnju do samog keja gdje smo simobolično poslali poruku našim prijateljima koji se nalaze uzvodno, a to su Kostajnica, Dubica, da nuklearni otpad ne bira ni boju kože, ni nacije i to je potencijalna opasnost svima nama.“
Ovuka dodaje kako bi se trebalo što više ljudi uključiti, koji imaju političke pozicije moći, kako bi donijeli konkretnije odluke. Ipak, borba građana Novog Grada svela se na samo jedan dio BiH, ostatak države kao da ne shvata problematiku, a jednako je i sa EU. Upozorava na to i Ovuka koja naglašava kako je poražavajuće i da Hrvatska, sem Dvora i Petrinje, ćuti.
„Hrvatska nije nimalo studiozno prišla ovom problemu. Tamo je totalna medijska blokada na snazi i niko osim RTL-a nije imao izvještaj za Trgovsku goru. Razočarava me kao čovjeka to nereagovanje. Hrvatska je upotrijebila sve resurse da zataška ovu priču. EU se ne oglašava i ne reaguje po ovom pitanju pa sam uvjerena da se kao i obično dešava to da se sve vrti oko novca. U pitanju je koliko ko još treba da da.“Dodaje i kako će i sam Zagreb biti potencijalno ugrožen, jer se otpad treba voziti 180 kilometara, što će dodatno ugroziti i druga mjesta. Ovuka je razočarana i činjenicom da je ovo moguće nacionalna priča, koja dodatno stvara probleme u već teško situaciji našeg društva.
Aktivista Green team-a Mario Crnković za BUKU govori je uzevši sve u ovzir, zadovoljan interesom građana za ovu temu.
„Ljudi iz Novog Grada, koji su primarno pogođeni usitinu zainteresovani, ali i ljudi iz Bužima i svih ostalih krajiških gradova i iz Sisačko-moslovačke županije. Svi su svjesni koja je to opasnost. Kad kažem svi, naravno mislim na kritičnu masu, jer potrebno je još mnogo rada da bi građane edukovali konkretnim znanjima o ovoj temi - jer samo tako, kada imamo stvarno znanje, a ne neutemeljen strah možemo imati ljude koji će istrajati u svojoj borbi.“
Crnković dodaje da sama činjenica da se u Novom Gradu okupilo oko 2000 ljudi iz 19 opština i gradova, predstavlja uspjeh za BiH i naš kraj, jer riječ je o 2000 ljudi, koji nisu tu radi politike, koncerta ili tragedije koja se desila, već radi istinske volje za borbom.
„Osnovna snaga ove borbe je ta želja običnog čovjeka da nešto napravi. Ali ako gledamo institucionalnu borbu lagao bih kad bih rekao da sam zadovoljan. Realno gledano lokalni nivoi su dali svoj maksimum, ali kad krenemo gledati učinak viših nivoa onda imamo osnova da se zapitamo da li je urađeno dovoljno. A nije urađeno, nije jer tema i dalje traje, tačnije ova tema traje već 20 godina. Ne možeš reći da si uradio dovoljno ako 20 godina nisi rješio jedan problem“, upozorava Crnković.
Dodaje kako nije zadovoljan djelovanjem ni Predsjedništva BiH, a ni Vijeća Ministara, u svim sazivima, naglašavajući, ne samo posljednjem, nego svih u proteklih 20 godina.
„Ovo je pitanje života i smrti u Krajini. Isto tako u Sisačko-moslovačkoj županiji. Evidentno je da ogroman broj ljudi odlazi svakodnevno, a kada još na to sve imamo i radioaktivni otpad, kako očekivati od čovjeka da ovdje vidi svoju budućnost?“
Navodi kako su prije svake ključne situacije bili svjesni ishoda pa je tako i sa 30. septembrom, kada je bio sastanak delegacija Hrvatske i Slovenije u Sloveniji na kojem ponovo nije postignut dogovor .
„Otišli smo u Sloveniju i poslali jasnu poruku, ali na krajnje civilizovan način. Ne željeli raditi nikakav teatralni performans, već to da dostojanstveno šaljemo poruku da se ovdje borimo za život. Iz našeg ugla tog 30-og smo učinili koliko smo mogli, ali je bilo evidentno šta će se desiti. Uz to moram dodati da su nam stvarno dosadile su mi izjave naših političara koji godinama forsiraju floskulu „Mi se nadamo da će Hrvatska sagledati stvari i odustati od Trgovske gore".Oni nisu 20 godina odustali od te namjere, oni kontinuirano rade na tome da Trgovska gora postane odlagalište za radioaktivni kao i ostale opasne otpade iz čitave Hrvatske - pa koji tu dio nije jasan?“, upozorava Crnković.
Dodaje kako shvata dešavanja u Hrvatskoj, ali ih ne može i opravdati. Govori i to kako mediji u Hrvatskoj u većini slučajeva ignorišu postojanje problema, dok pojedini nerjetko govore kako je to već gotova stvar, čime direktno utiču na moral ljudi koji žive tamo i obeshrabruju ih.
„Na taj način se igra se na kartu vladajućih elita u Hrvatskoj koji su već davno presudili Sisačko-moslovačkoj županiji. Uz to, čudna je i šutnja opozicije u ovom slučaju izuzmemo li par pojedinačnih slučajeva. Ovo je jedna od onih situacija gdje šutnja govori dovoljno, jer ta šutnja znači odobravanje. Potrudićemo se u narednom periodu da sve potencijalno zainteresovane dodatno informišemo o kompletnom slučaju, pa ćemo vidjeti da li će se ovakav trend i dalje nastaviti.“
O izvještavanju medija u BiH Crnković govori kako se stanje poboljšalo u zadnje vrijeme, ali i dalje to nije dovoljno.
„Jasno je da mediji većinom traže crnu hroniku i senzacije, ali eto ako se desi Trgovska gora biće puna crna hronika. Mediji će tad sigurno biti na dobitku.“, dodaje Crnković ironično.
Kada je u pitanju svijest građana iz ostatka Bosne i Hercegovine, onda je na veoma niskom nivou, u šta se i sam uvjerio kada su u okviru jedne radne sesije u Sarajevu izašli na ulice i nasumično pitali građane znaju li gdje je Trgovska gora i znaju li da se tu namjerava odlagati radioaktivni otpad.
„U mom slučaju od 20 ispitanika, troje je čulo za postojanje problema, ali niko nije znao tačno gdje je Trgovska gora. U posljednjih osam mjeseci intenziviralo se medijsko informisanje, tako da sam siguran da se odnos 20 na prema 3 značajno promjenio, ali samo poznavanje za postojanje problema ne znači da je to dovoljna svijest.“
Za kraj poručuje kako građane sjeverozapadne Bosne i Hercegovine posebno iritira političko iskorištavanje ove teme, jer se pokreću razne peticije koje čak nisu ni zakonski nisu validne.
„Ne želim uopšte ni isticati imena tih pojedinaca, jer se oni vode tim da je svaka reklama dobra reklama, međutim jasno je da temu isključivo koriste za prikupljanje političkih poena, idući toliko daleko da čak rade i promotivne materijale za peticiju, stavljajući na njih oznake svoje stranke. Takve poteze lično smatram drskim, ne jer nisam svjestan prisutnosti politike u svakodnevnici i društvenim procesima, već iz razloga što je ovdje riječ o temi od životnog značaja prema kojoj je nužan odgovoran odnos. Jedino gore od političara koji prespavali ovu priču, su oni koji je zloupotrebljavaju“, zaključuje.
