Usvajanjem zakona o dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, Federacija BiH je povećala izglede za preživljavanje osoba kojima je jedini lijek transplantacija organa.
Raniji zakon dopuštao je živo darivanje organa samo od srodnika, dok novo zakonsko rješenje omogućava i darivanje od nesrodnih osoba u iznimnim slučajevima. Ova izmjena zakona donijeta je po hitnoj proceduri kako bi se omogućila transplantacija dijela jetre dvadesetdvogodišnjem Adnanu Šemiću iz Mostara, koji je bolovao od Wilsonove bolesti.
Nažalost, zakon je donesen prekasno za Šemića, ali bi mogao spasiti mnoge druge živote u budućnosti.
Prema novom zakonu, organi ili tkiva od živih donora mogu se uzeti samo ako ne postoji mogućnost darivanja u slučaju rodbinske veze, bračnog ili izvanbračnog partnerstva. Svaka odluka o transplantaciji mora biti donesena uz savjetovanje multidisciplinarnog stručnog tima i etičkog povjerenstva zdravstvene ustanove.
Ovi timovi provode detaljne medicinske, fizičke i psihosocijalne procjene donora te ishoditi pisanu saglasnost od izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite donora.
Zakonske izmjene također uključuju obavezne procjene historiju bolesti, ponašanja i putovanja donora, kao i testove za procjenu prihvatljivosti donora i kompatibilnosti s primateljem. Sve procjene moraju biti pismeno evidentirane i obrazložene.
Multidisciplinarni stručni tim, koji se formira za svaku transplantaciju posebno, pomaže etičkom povjerenstvu u donošenju odluke. Tim čine psiholozi, psihijatri, pravnici, doktori medicine i članovi akademske zajednice. Stroga pravila i procedure usvojeni su kako bi se spriječila zlopotrrba i eventualna pojava ilegalnog tržišta organa na području Federacije BiH.
Iako je novi zakon proširio mogućnosti za donaciju organa, broj transplantacija u Bosni i Hercegovini još uvijek je relativno mali. Raniji zakon, koji je ograničavao broj donora, značajno je utjecao na nisku stopu transplantacija.
