Stotine oboljelih u BiH čeka na transplantaciju. U poređenju sa susjedima, godišnje se u BiH transplantira 8 do 10 pacijenata, u Hrvatskoj između 250-300. Ove brojke mogle bi biti promijenjene ulaskom BIH u Eurotransplant. Nulti korak je napravljen. Kada ćemo dalje?
“Bosna i Hercegovina se konačno kreće ka članstvu Eurotransplanta” – vijest koju je na društvenim mrežama objavio Saša Magazinović probudila je nadu u ozdravljenje onih koji čekaju transplantaciju. Trinaest godina je trebalo da Vijeće ministara pristane poslati pismo namjere u ime države BiH.
“Eurotransplant će interesovati da imaju ime prezime u državi, a njih unutrašnje uređenje u tom smislu formiranja ministarstva ne interesuje i to neće nametati. Šta se u međuvremenu desilo, pa vjerovatno im je savjest proradila, dosta smo govorili, molili, hajde na koncu drago mi je da se to desilo, što ne znači da je to sutra i da ne treba mnogo toga uraditi da bi postali članica Eurotransplanta”, naveo je potom Magazinović za N1.
Da to neće biti sutra svjestan je i Elvir Ćuzović, koji zbog nemogućnosti transplantacije svako dva dana provede po četiri sata na dijalizi.
“Ja sam sad trenutno s dijalize, samo da mi je kući doći. I 24 godine tako. To niko ne zna kako je. Čemu da se nadamo. Veliki uspjeh bi bio da se to desi. Mada ja, daj Bože sa ovakvim stanjem, sa ovoliko godišnjih transplantacija godišnje, mislim da nas neće prihvatiti, zadugo nas neće prihvatiti”, stava je Ćuzović.
Jedan od najtežih uslova biće obezbijediti stopu od deset donora na million stanovnika – smatra predstavnik Udruženja dijaliznih i transplantiranih bolesnika iz RS.
