Predsjednik Saveza lokalnih poljoprivrednih udruženja u ovoj općini Husein Selimović ističe kako je započela proljetna sjetva, te dodaje kako nomadska stada nanose veliku štetu na zasijanim poljoprivrednim usjevima.
Također ukazuje i na opasnost pojave i širenja stočnih bolesti koje mogu desetkovati stočni fond.
“Zabrana o nomadskoj ispaši donesena je prije nekoliko godina i još je na snazi, ali smo svjedoci da je zakon samo mrtvo slovo na papiru i da se ne provodi u praksi. Ovih dana imamo pravu najezdu brojnih stada ovaca koja dolaze na naše prostore bez ikakve kontrole”, kazao je Selimović.
Jedan od poljoprivrednih proizvođača koji trpi štetu usljed nomađenja je Enes Tatarević iz sela Fajtovci, koji velike površine zemljišta sije žitaricama i kulturama koje se koriste kao stočna hrana.
“Svake godine to je nama problem, jer se zemlja obradi, nađubri, zasije i sve to košta, posebno u trenutnim okolnostima kada je sve poskupjelo. Dovoljno je da samo naiđe stado od nekoliko stotina ovaca i napravi belaj, a ne možeš stalno stražariti i biti prisutan na terenu”, kaže Tatarević i dodaje kako je u prošlosti imao brojne problema s vlasnicima nomadskih stada.
Poljoprivrednici navode kako je u prošlosti bilo mnogo problema sa stadima zaraženim brucelozom, pa se bolest često širila i na stočni fond ovdašnjih poljoprivrednih proizvođača.
Inače, na području sanske općine najviše su prisutna nomadska stada s područja srednje Bosne, a u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove kažu kako nomadi koji uđu na područje neke od lokalnih zajednica u Unsko-sanskom kantonu moraju imati ugovor o zakupu zemljišta ukoliko žele da napasaju svoja stada.
Dodaju da je protiv nomada veoma teško primijeniti zakonske sankcije, budući da se oni nalaze u neprestanom pokretu.
“Kada inspektori dođu na lice mjesta, nomadi već nisu tamo. Sem toga, riječ je o planinskim područjima gdje su putevi neprohodni i gdje je veoma teško stići na vrijeme i sve to otežava djelovanje inspektora”, kažu u inspekciji.
U Veterinarskom zavodu USK ističu kako je mahom riječ o stadima koja nisu obuhvaćena veterinarskom i zdravstvenom kontrolom. Podsjećaju kako su zarazne bolesti u prošlosti u značajnoj mjeri naštetile ovčarstvu na ovim prostorima.
Broj ovaca je tada iznosio 11.000, dok je danas registrovano tek oko 7.000 ovih domaćih životinja.
