Pored autora, o knjizi su govorili ratni član Predsjedništva BiH i nekadašnji demokratski predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljuić, fra Ivo Marković, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, legenda bosanskohercegovačkog glumišta Josip Pejaković, dok je moderator bio izvrsni glumac Mirza Mušija, koji je ujedno čitao dijelove ove knjige.
„Ova knjiga je pravi podsjetnik rezultata nacionalističkog ludila u devedesetima. Mi povijest ne možemo promijeniti, ali možemo zauzeti ispravan i pošten stav prema onome što se događalo na tlu bivše Jugoslavije u devedesetima. Aktualne politike bi trebale osuditi negativnost. Pogotovo zločine u djelovanju svojih prethodnika, da bi u budućnosti mogli graditi harmoničnije odnose između građana pa i nacija“, naveo je ugledni hrvatski advokat Anto Nobilo u povodu sarajevske promocije knjige „Svjedoci zla“.
On je, nadalje, naglasio da su u knjizi odlično opisane reakcije političara nakon pravomoćne presude šestorici iz HZHB.
„Pogotovo u prvim reakcijama sa hrvatske strane od onih koji obavljaju državne dužnosti nitko nije osudio zločine iz devedesetih, distrancirao se od politike i ispričao žrtvama. Nažalost, niti opozicija u Hrvatskoj nije reagirala ništa bolje. Tek rijetki nezavisni intelektualci javno su zauzeli pošteni stav. Nakon presuda i javnih izjava o neproihvaćanju haške preusude u Hrvatskoj je zavladao muk i tu temu nitko više ne otvara“, rekao je Nobilo, koji je uputio snažnu poruku skupu u Sarajevu.
Akademik Esad Duraković, jedan od najvećih živućih bošnjačkih intelektualaca, priredio je prigodan tekst u povodu ovog događaja.
Kazao da je „ovu promociju ne smatra običnom promocijom i uobičajenom promotivnom preporukom, jer „riječ je ovdje o nečemu mnogo značajnijem“.
„Stoga su, nikada kao sada, dragocjeni ljudi i njihova djela, kao što je ovo djelo Velea i Agića, djela koja osvjetljavaju zločine kao takve, koja kultiviraju našu moralnu odgovornost, političku zrelost i vizionarstvo i koja snažno markiraju sve one subjekte – političke ili društvene općenito – koji su nakazni toliko da su u stanju promovirati zlo kao vrlinu i podvig. Ne ispisujem ovo kao frazu – nipošto! – već iz dna srca i iz dubine uma, svjestan drame koju smo proživjeli i koje se još nismo sasvim uspješno oslobodili, velim: svima nam treba mir, uzajamna pomoć i saradnja, a ne da se iscrpljujemo u mržnji, u kavgama, u ratovima“, istakao je akademik Esad Duraković.
Zabrinjavajućim smatra odsustvo katarze.
„Poseban problem naše stvarnosti, ili konteksta u kome nastaje ova knjiga, jest to što dio naših naroda nije u stanju katarze, pokajanja, osvješćivanja; mnogi još nisu u fazi političke i etičke dekontaminacije svetosti domovine i nacionalnog korpusa. Naprotiv, dramatsko stanje konteksta je u tome što i danas dio naroda, posebno neke njihove političke elite – a to i jest najstrašnije, zloslutno – nisu shvatili da to jest bilo zlo, da ga valja priznati, odreći ga se, odbaciti ga kao povijesnu zabludu i grešku, nego dijelovi političkih elita, zavodeći svoje pristaše, promiču zločine u podvige i ratne zločince u nacionalne heroje“, naveo je akademik Duraković.
Jedan od autora, urednik i novinar Faruk Vele, poručio je da ova knjiga nije nastala da bi se, ne daj Bože, poticala mržnja i dosipala sol na rane koje su počele da zarastaju.
„Ova knjiga, zapravo, jesta apel da se sa strašnim zlom suočimo, da ga spoznamo, osudimo i da nakon katarze nastavimo graditi uzajamne odnose na istini, pravdi i povjerenju u pravom smislu te riječi. Žrtve na to imaju pravo. Da bi se to desilo, moramo se odreći etnonacionalističkih politika i velikodržavnih projekata koje ne vide svoj smisao izvan politike sukoba i sukobljavanja na ovim prostorima“, rekao je Vele.
Ratni reporter Akif Agić koji, uz Faruka Velea, potpisuje ovo djelo podsjetio je da je ovih dana primao i prijetnje, što dovoljno govori o otporu prema istini koju je utvrdio Haški tribunal.
„Ovi što prijete se boje jer su se pronašli u ISTINI o kojoj pišem i u strašnim zločinima koji su učinjeni. Zločinci se boje ISTINE i zato na tom putu moramo svi istrajati“, zaključio je Agić.
